hrvatski

„Dar Slobodi“. Solidarnost stanovništva Dalmacije s istočnojadranskim krajevima okupiranima nakon Prvog svjetskog rata

Neposredno po kapitulaciji Austro-Ugarske Monarhije vojska Kraljevine Italije je na temelju Londonskog ugovora iz 1915. krenula u zaposjedanje obećanih joj krajeva na istočnoj obali Jadranskoga mora. Tek uspostavljena Država Slovenaca, Hrvata i Srba, a potom i Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca nisu imali dovoljno snage jače se suprotstaviti, pa je u konačnici prema odredbama Rapallskog ugovora (12. studenog 1920.) Italija dobila upravu nad Trstom, Goricom, Gradiškom, dijelom Kranjske, Istrom (bez Kastva) i Zadrom te otocima Cresom, Lošinjem, Unijama, Suskom, Lastovom i Palagružom. Grad Rijeka i dio sjeveroistočne Istre proglašen je „Slobodnom državom Rijeka“, koja je prema Rimskim ugovorima (27. siječnja 1924.) također pripojena Kraljevini Italiji. Ovakav razvoj situacije izrazito je negativno odjeknuo na području cijelog Kraljevstva/Kraljevine SHS, a naročito na ostatku istočno-jadranske obale, koji je ostao pod njenom vlašću. Stanovnici ovoga područja i sami su se osjećali ugroženima, pa su se snažno organizirali oko prosvjeda, ali i raznovrsnih akcija solidarnosti sa stanovništvom okupiranih krajeva. Jedna od prvih sličnih akcija, a zasigurno i jedna od najširih tijekom cijelog međuratnoga razdoblja, bilo je prikupljanje novčanih priloga, odnosno darova slobodi. Cilj izlaganja je istražiti načine pružanja pomoći i pokazivanja solidarnosti stanovnika Dalmacije s okupiranim krajevima. Pri tome će se posebna pozornost obratiti na različite razine organizacije akcija solidarnosti (individualno – organizirano / lokalno – regionalno – nacionalno / institucionalno – izvaninstitucionalno) te odnos službenih vlasti prema njima, s obzirom na vanjskopolitičke ciljeve i želju za uspostavom što boljih odnosa s Kraljevinom Italijom.

solidarnost; Dalmacija; Kraljevina SHS; Kraljevina Italija; Prvi svjetski rat

nije evidentirano