engleski

The People of God as the agent of evangelization of the Church. Evangelii Gaudium and the Church's missionary transformation

U radu se problematizira pitanje misijske preobrazbe Crkve kakvu predlaže papa Franjo, a naglasak se stavlja na narod Božji kao subjekt navještaja Evanđelja. Pri tome se autor služi analizom Franjinih riječi, prvenstveno iznesenih u pobudnici Evangelii gaudium. Na tri načina se kontekstualizira analiza pape Franje o potrebi preobrazbe Crkve. Najprije se želi utvrditi što konkretno hrvatski vjernici misle o Crkvi i osjećaju li svoju pripadnost Crkvi, što se iznosi kroz sociološka istraživanja provedena u Hrvatskoj. Dolazi se do uvida kako opada osjećaj pripadnost Crkvi što je popraćeno i kritičkim mišljenjem o (ne)važnosti pojedinog navjestiteljskog i pastoralnog djelovanja Crkve. Time svoju težinu dobivaju riječi pape Franje o nužnosti pastoralne preobrazbe Crkve. Budući da se na poseban način želi obraditi problematika naroda Božjega kao nositelja navještaja evanđelja, autor u drugom koraku pristupa aktualizaciji pojma Narod Božji kako ga iznosi Drugi vatikanski koncil, a koji je označio promjenu svijesti u shvaćanju Crkve. Pri tome se želi pokazati kako se papa Franjo u svojem naukovanju i djelovanju oslanja upravo na tu promijenjenu svijest koju je izazvao Drugi vatikanski koncil kao osobito važno polazištu u shvaćanju Crkve. I konačno, u trećem koraku autor analizirajući kratki govor pape Benedikta XVI. upućenog njemačkim laicima prilikom apostolskog pohoda toj zemlji 2011. godine propituje mogućnosti govora o (dis-)kontinuitetu između dvojice papa. Dolazi se do uvida kako papa Benedikt XVI. jednako zagovara potrebu preobrazbe Crkve osobito u njenom poslanju prema suvremenom svijetu i u sadašnjem trenutku, ali pri tom ima drugačije polazište s obzirom na papu Franju. Kao konvergirajuća točka susreta uočava se govor o “sadašnjosti vječnosti” čime se pokazuje naslonjenost Franjine vizije misionarske Crkve na spekulativnu baštinu Benedikta XVI. Naposljetku se iznose programatski elementi ekleziološke vizije pape Franje koji svoju okosnicu imaju u “pastoralnoj preobrazbi” nošenoj radosnim naviještanjem evanđelja “misionara učenika”. Na osnovi provedene analize u radu se dolazi do zaključka kako se novost navještaja pape Franje nalazi u promijeni komunikološke perspektive koja zahtijeva i promjenu u svijesti o pripadnosti i suodgovornosti u Crkvi svih krštenika shvaćenih kao „učenika-misionara“. Pri tome se pokazuje kako je polazišta takve preobrazbe kod obojice papa, zapravo, duboka zahvaćenosti Božjim pozivom u sadašnjosti. Kod obojice papa se očituje jasna potreba za misijskim poslanjem Crkve kao jasnim odgovorom na današnje ekleziološke izazove, pri čemu Benedikt XVI. polazi od kontemplativnog uvida koji omogućava očitovanje konkretne Božje ljubavi dok Franjo ističe pučku pobožnost kao snažni odraz već utjelovljene vjere u kulturi nekog naroda. Papa Benedikt XVI. predlaže „odsvjetovljenje“ Crkve kako bi se razabrala bit Crkve i njenog poslanja, dok papa Franjo predlaže „bespridržajno“ djelovanje opisano slikom „Crkve izlaska“, „misionarske Crkve“, „Crkve otvorenih vrata“ i „samaritanskom Crkvom“ pri čemu se aludira na izravnost djelovanja, ne čekajući „institucionalna rješenja“ pojedinih rješenja (Franjina slika „zaprljane Crkve“). S analizom Franjinih riječi ujedno se, smatramo, dobiva odgovor na izazove Crkve u Hrvatskoj koje smo pokušali reflektirati sociološkim istraživanjima o pitanju pripadnosti Crkvi.

the people of God ; detachment from the world ; missionary disciples ; mission- ary Church ; the Church's transformation ; Pope Benedict XVI ; Pope Francis

nije evidentirano