hrvatski

Kako do suštinskih promjena u obrazovnom sustavu?

Oko toga treba li mijenjati naše škole gotovo da i nema dvojbe. Šira profesionalna i društvena javnost podržava potrebu promjene obrazovnog sustava koji bi trebao posvetiti pozornost razvoju poduzetnosti, kreativnosti, kompetencija cjeloživotnog učenja i digitalnih kompetencija. Premda oko potrebe promjene obrazovnog sustava postoji suglasnost, nije jasno koliko su učitelji, koji bi te promjene trebali ostvariti, uistinu spremni to učiniti, te što bi sve i kojim redoslijedom trebalo mijenjati. U dosadašnjim reformskim pokušajima promjene su se uglavnom svodile na izradu različitih dokumenata (strategije, planovi i programi, kurikulumi), a vrlo malo se pozornosti posvećivalo promjenama u nastavi, teorijskom razumijevanju te novim profesionalnim kompetencijama praktičara. Posebno je važno da učitelji postanu nositelji promjena. Oni to mogu postati ukoliko preuzmu nove profesionalne uloge kao što su kritički prijatelji, refleksivni praktičari i akcijski istraživači što ujedno doprinosi profesionalizaciji učiteljskog poziva. Do suštinskih promjena nije moguće doći u kratkom vremenu i nije dovoljno da njima bude obuhvaćen manji broj učitelja. Sustavom potpore stručnog usavršavanja i projekata koji se pokreću na razini škole moguće je dugoročno postići očekivane promjene. Prednost hrvatskog obrazovnog sustava, u odnosu na neke druge zemlje, je u tome što ima stručnjake koji su u svom formalnom obrazovanju osposobljeni za vođenje stručno-razvojnih poslova na razini cijele škole, a to su pedagozi. Nažalost, u posljednjim reformskim nastojanjima uloga pedagoga je zanemarena, a to bi trebalo promijeniti ukoliko nam je uistinu stalo do suštinskih promjena u obrazovnom sustavu.

obrazovne reforme, suštinske promjene, obrazovni sustav

nije evidentirano