hrvatski

Premošćujući kontinent, stoljeće, paradigme: utjecaj slavenskih formalističkih škola na postmarksističke teorije

Zrcalno okrećući krovnu temu konferencije, ovo izlaganje bavilo bi se slavenskim elementima u onome što se često percipira kao neslavenski književnoteorijski i kulturalni fenomen, odnosno usredotočilo bi se na dvije figure razmjerno poznate u suvremenoj književnoj teoriji koje su odigrale ulogu mosta između teorijskih strujanja koja se uobičajeno promatraju prostorno i vremenski dijametralno suprotnima. Uvriježeno poimanje stvari postavilo bi, naime, na jednu stranu međuratne formalističke škole SSSR-a i Srednje Europe, kao izrazito slavenske i pomalo arhaične teorijske fenomene, a na posve oprečnu stranu tzv. postmarksistička teorijska kretanja, kao razmjerno suvremen izdanak mahom zapadnoeuropske teorijske misli koji s prvospomenutim školama teško da ima veze. Da stvari ipak nisu toliko čvrsto odvojene, te da između tih dvaju vremenskih i prostornih konteksta postoje vrlo važni mostovi, pokazat ćemo na dvama primjerima slavenskih teoretičara čiji je opus ponajbolje povezao različite udaljene polove. Prvi od njih je Roman Jakobson, čije je djelovanje inicijalno povezalo sovjetsku formalističku scenu s onom u Čehoslovačkoj, okupljenom oko Praške škole kojoj je Jakobson bio član, da bi potom u egzilu ostavio snažan utjecaj na europski i američki strukturalizam. Jakobsona se stoga uobičajeno percipira kao onoga koji je povezao formalizam sa strukturalizmom, značajno doradivši dessausirijansko poimanje jezika, no njegov utjecaj osjeti se i mnogo kasnije, pa je stoga nezaobilazno ime i u suvremenim raspravama o literarnosti i politici književnosti kod (postmarksističkih) autora kao što su Laclau i Rancière. S druge strane, Mihail Bahtin nije dobio priliku emigrirati iz SSSR-a osobno, no njegove su ideje – izgrađene na nastojanju da se premosti jaz između formalističke i marksističke teorijske paradigme – s vremenom doživjele vrlo utjecajna čitanja u Zapadnoj Europi, značajno utječući na razvoj tamošnjih kretanja (od poststrukturalizma do kulturalnih studija), ali u mnogočemu i temeljito anticipirajući kasnije postmarksističke revizije marksizma. Osvjetljavanje poveznice koja postoji između postmarksističkih teorijskih kretanja i te dvojice teoretičara s jedne će strane ocrtati smjernice za jedan od mogućih načina sustavnijeg promišljanja i preopisivanja postmarksističkog teorijskog polja, dok će s druge strane dovesti u pitanje uobičajene „udžbeničke“ interpretacije slavenskih formalističkih škola Srednje i Istočne Europe s početka dvadesetog stoljeća.

formalizam; ruski formalisti; Bahtinov krug; poststrukturalizam; postmarksizam

nije evidentirano