hrvatski

Vrednovanje i ocjenjivanje znanja učenika iz Fizike u srednjoj školi

Na početku svake školske godine, a posebno tijekom nastavne godine, potrebno je ponavljati kriterije vrednovanja. Kriteriji vrednovanja za određenu ocjenu trebaju biti kratki i jasni poput razdvajanja znanja učenika s kojima se može diskutirati/polemizirati (4 i 5), od onih s kojima se ne može (1, 2 i 3). (Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi, 2010) Analiza postojećih ispita znanja pokazala je nedostatak pitanja i zadataka viših kognitivnih razina poput pitanja i zadataka kojima se testira sposobnost analize i sinteze. Prilikom bodovanja različitih razina znanja, dobro je sve razine jednako bodovati. Nije preporučljivo prilikom vrednovanja znanja ispitivati „za dovoljan“, „za dobar“ ili „za odličan“ jer takvo mjerenje ne zadovoljava osjetljivost kao metrijsku karakteristiku vrednovanja znanja. Preporučljivo je zadavati primjere/zadatke iz stvarnog života učenika. Treba raspraviti s učenciima nakon provedenih ispita znanja težinu i zahtjevnost zadataka. Težinu zadataka ne procjenjuje nastavnik, nego učenici. Treba stalno poticati učenike kako bi odgovarali na pitanja ispravnim cjelovitim rečenicama koristeći standardni jezik. Prilikom ispitivanja treba držati ravnotežu između „kresanja krila“ i „potpirivanja vatrice“, „metoda mrkve i batine“. Učitelji su u radu s učenicima istovremeno fizičari, inženjeri, sociolozi, pedagozi, psiholozi i umjetnici (glumci). Nijedna od navedenih struka ne smije biti zanemariva u radu s djecom i učenicima.

vrednovanje ; ocjenjivanje ; učenici ; Fizika ;

nije evidentirano