hrvatski

Liječenje pasa oboljelih od malignog limfoma - iskustvo klinike

Maligni limfom najčešća je neoplazija hematopoetskog sustava u pasa. Javlja se u multicentričnom, rjeđe u alimentarnom te medijastinalnom obliku dok je ekstranodalni oblik je izuzetno rijedak. Zbog relativno jasnih kliničkih simptoma i jednostavne dijagnostike te dobrog odgovora na protutumorske lijekove, ova bolest se relativno lako prepoznaje i liječi. Postoje brojni preporučeni terapijski protokoli koji uključuju različite kombinacije protutumorskih lijekova, najčešće vinkristina, doksorubicina, ciklofosfamida, prednizolona i L-asparaginaze. U ovo istraživanje bilo je uključeno 20 pasa oboljelih od malignog limfoma (od ukupno 89 dijagnosticiranih u proteklom sedmogodišnjem razdoblju) čiji su se vlasnici odlučili za liječenje prilagođenom 19-tjednom Wisconsin Madison protokolom. U istraživanju su uspoređeni klinički, hematološki i biokemijski podaci dobiveni pri prijemu - 1. tjedan citostatskog protokola, pri očekivanoj remisiji – 5. tjedan citostatskog protokola te u završnoj fazi liječenja – 15. tjedan citostatkog protokola. Ukupni broj eritrocita i vrijednost hematokritia bili su statistički značajno veći na kraju terapije u odnosu na 5. tjedan liječenja (faza očekivane remisije) dok je ukupni broj leukocita bio manji u 5. tjednu (očekivana remisija) u odnosu na početak terapije. Usporedbom biokemijskih pokazatelja utvrđen je statistički značajan pad koncentracije glukoze na kraju terapije u odnosu na 5. tjedan, statistički značajan pad aktivnosti aspartat - aminotransferaze u 5. tjednu u odnosu na početak terapije te statistički značajano veća aktivnosti alkalne fosfataze u 5. tjednu (faza remisije) u odnosu na početak i kraj terapijskog ciklusa.

pas ; limfom ; kemoterapija ; Wisconsin Madison protokol

nije evidentirano