hrvatski

Novosti u dijagnostici i liječenju neuroendokrinog karcinoma velikih stanica

LCNEC je rijedak tumor, učestalosti između 2, 5 i 3%. Slabo je diferenciran, visokog gradusa i loše prognoze. Češće se javlja u muškaraca, strastvenih pušača. Obično je smješten periferno. Sumnja na LCNEC postavlja se na temelju neuroendokrinih obilježja na citološkim ili histološkim preparatima. Dijagnoza mora biti potvrđena imunohistokemijskim ili imunocitokemijskim bojanjima na neuroendokrine markere. Iako je LCNEC poznat već 25 godina, zbog male pojavnosti i otežane dijagnostike prognoza mu se nije promijenila. Preporuke za liječenje temelje se na retrospektivnim analizama. Operativni zahvat je prvi izbor u liječenju lokalizirane bolesti, iako s velikom stopom recidiva. Neoadjuvantna kemoterapija bazirana na platini je moguća opcija za potencijalno resektabilne tumore. Adjuvantna kemoterapija se preporučuje i kod stadija I, ali optimalna kombinacija nije definirana. Preliminarni rezultati upućuju na moguću ulogu oktreotida u adjuvantnom liječenju bolesnika s pozitivnim oktreoskenom. Uloga zračenja je nejasna, iako neki autori preporučuju njenu primjenu kod lokalno uznapredovale bolesti. Preventivna iradijacija kranija, za razliku od karcinoma malih stanica, se ne preporučuje. Kod proširene bolesti se preporučuje kemoterapija koja se daje kod karcinoma malih stanica, jer ima bolju stopu odgovora, ali ukupno preživljenje je loše. Ispituju se nove terapije kao što su inhibitori tirozin-kinaze, mTOR inhibitor everolimus, VEGF inhibitori, interferon-alfa, imunoterapija, ali ispitivanja su više usmjerena na gastrointestinalne neuroendokrine tumore. Zanimljivi rezultati objavljeni su za peptid receptor radionuklidnu terapiju. Dugoročna preporuka je povezivanje i suradnja većeg broja centara radi planiranja strategije liječenja i uključivanja što većeg broja pacijenata u prospektivne randomizirane kliničke studije.

neuroendokrini karcinom velikih stanica; dijagnoza; terapija

nije evidentirano