hrvatski

HIV/AIDS epidemija u 21. stoljeću

Unatoč opsežnom znanju o porijeklu virusa ljudske imunodeficijencije (HIV od eng. human immunodeficiency virus) uzročnika sindroma stečene imunodeficijencije ljudi (AIDS od eng. acquired immunodeficiency syndrome), načinima prijenosa infekcije, replikacije, patogenetskom putu i epidemiološkim karakteristikama virusa, epidemija ove bolesti tijekom godina ne jenjava. Procijenjuje se da je od početka HIV/AIDS epidemije koja traje preko 30 godina umrlo više od 25 milijuna bolesnika, a zaraženo je preko 60 milijuna osoba. Svake godine se registrira oko 2 milijuna novooboljelih, a među 2 milijuna fatalnih ishoda prouzročenih HIV/AIDS-om je više od 15% djece mlađe od 15 godina. Bez obzira što dvije trećine oboljelih obitava u subsaharskom dijelu Afrike, HIV/AIDS epidemija je raširena na svim kontinentima i njeno suzbijanje je u središtu pozornosti stručnjaka biomedicinskih znanosti. Do danas stečeno znanje o HIV-u nije rezultiralo otkrićem učinkovitog cjepiva ili univerzalnog pro􀀳laktičkog lijeka. Primjena e􀀳kasne visoko aktivne antivirusne terapije rezultira značajnom poboljšanju zdravlja bolesnika, no unatoč uspješnoj kontroli replikacije virusa, nepovoljne nuspojave terapije te pojava virusne otpornosti stvaraju potrebu za novim pristupima u liječenju i prevenciji. Poseban problem predstavlja mala raspoloživost lijekova u dijelu populacije gdje je magnituda infekcije najveća. Trenutno se u liječenju ove bolesti koristi preko 20 različitih antiretrovirusnih lijekova koji djeluju na jedan od četiri virusna proteina - reverzna traskriptaza, proteaza, integraza i glikoprotein virusne ovojnice) te stanični kemokinski koreeptor 5. Razvoj suvremene strategija liječenja HIV/AIDS-a je fokusiran na otkrivanje novih ciljnih meta za antiretrovirusne lijekove što je konvergirano u nekoliko smjerova: 1) terapijske strategije usmjerene ka liječenju rezistentnih inačica HIV-a ; 2) određivanje optimalnog vremena za početak antiretroviralne terpije identi􀀳kacijom genetskih markera koji bi omogućili prepoznavanje bolesnika u kojih je potrebno ranije započinjanje liječenja izbjegavajući s jedne strane nuspojave lijekova te s druge strane pojavu opurtunistčkih infekcija i 3) suzbijanje replikacije virusa bez potrebe doživotne antivirusne terapije. Razvoj i dostupnost novih dijagnostičkih metoda, učinkovitije pro􀀳laktičke i/ili terapijske strategije predstavlja jedan od glavnih znanstvenih, istraživačkih i medicinskih ciljeva ovoga stoljeća koji će rezultirati uspješnijom kontrolom i liječenjem HIV/AIDS.

HIV; AIDS; krvlju prenosivi virusi; prevencija; liječenje

nije evidentirano