hrvatski

Promjene u dobnom sastavu stanovništva Hrvatske kao indikator demografskog starenja i čimbenik opadajuće demoreprodukcije

Starenje stanovništva kao posljedica niskog fertiliteta i nataliteta, selektivne emigracije (po dobi), ali i produljenja ljudskoga vijeka zbog pozitivnih učinaka razvoja u suvremeno doba, jedan je od osnovnih čimbenika demografskog razvoja koje za sobom sve viπe donosi niz različitih izazova i sve teže rješivih društvenih i ekonomskih problema. Indikatori trenda, kao i analitički uvid u uzroke promjena u dobnom sastavu stanovništva Hrvatske unatrag viπe od pola stoljeća (1953.—2011.) jasno ukazuju da je Hrvatska u proces demografskog starenja ušla tijekom 1960-ih godina, usporedno s pojavom prvih evolutivnih depopulacijskih procesa (reprodukcijska depopulacija od 1958. i generacijska depopulacija od 1968.) te da od tada (a naročito od 1991. i pojave prirodnog pada stanovništva) starenje snažno progredira sa sve nepovoljnijim dalekosežnim posljedicama. Na temelju dosadašnjih trendova kao i izrađenih projekcija stanovništva Hrvatske realnom se čini mogućnost potpune inverzije dobnog sastava u kojemu će naraštaji stariji od 65 pa i 75 godina života biti zamjetno brojniji od dječje populacije (do 14. godine života). U tom kontekstu demografsko starenje postaje ne samo jedan od mnogih, nego najvažniji čimbenik ukupne i prirodne depopulacije u kojoj se Hrvatska nalazi već više od dva desetljeća, ali je ujedno i važan destabilizirajući činitelj ekonomskog razvoja i društvene stabilnosti što se najjasnije ogleda u sve većim izazovima glede mirovinske, socijalne i zdravstvene skrbi starih osoba. Iako razina demografske ostarjelosti u Hrvatskoj prostorno nije potpuno ravnomjerna, ona je sve prisutniji oslonac homogenizacije Hrvatske s obzirom na negativne demografske procese, trendove, odnose i strukture.

dobna struktura ; starenje stanovništva ; depopulacija ; Hrvatska

nije evidentirano