hrvatski

Uvjeti i metodički aspekti realizacije aktivnosti sviranja u redovitoj nastavi glazbene kulture

Sviranje u osnovnoj školi predstavlja jedno od područja realizacije nastave glazbene kulture. Iako se smatra praktičnim načinom aktivnog muziciranja djece, ne provodi se u hrvatskim školama u većoj mjeri. Razlozi su prvenstveno financijskog karaktera: škola nema mogućnosti kupovine kvalitetnih glazbala koji bi činili učionički inventar, a donošenje glazbala u školu od strane učenika gotovo je neizvedivo. Zbog navedene problematike, manji se broj učitelja odlučuje za aktivnost sviranja u redovitoj nastavi, a kao drugi razlozi navode se veći broj učenika u razredu i nedovoljno vremena za usavršavanje učeničkog sviračkog umijeća. Međutim, budući da otvoreni model dopušta učitelju da samostalno odabere jedno područje, uz slušanje glazbe koje je obligatno, postoji realno vrijeme u razredu za provođenje te aktivnosti, a rezultati vezani za razvoj i unaprjeđenje glazbenih vještina učenika su višestruki. Osim što je sviranje ugodna aktivnost za koju su zainteresirani, djeca žele naučiti svirati. Rezultati jednogodišnjeg istraživanja sviranja na sintesajzeru s djecom četvrtog razreda (desetogodišnjaci koji su činili eksperimentalnu grupu), pokazuju da su učenici naučili svirati jednostavne pjesme po notama i bili bolji u prepoznavanju, razumijevanju i demonstraciji glazbenih sastavnica poput: ritma, melodije, tempa, dinamike, glazbenih oblika. Nastava je ostvarena u ugodnom, aktivnom i radnom ozračju uz izraženu motivaciju učenika i njihovo zadovoljstvo što su naučili svirati. Namjera autorice je ukazati na važnost sviranja u nastavi glazbene kulture te na metodički put provođenja te aktivnosti s učenicima od četvrtog do osmog razreda osnovne škole.

glazba ; modeli ; osnovna škola ; redovita nastava ; sviranje

nije evidentirano