hrvatski

Novosti u diferencijalnoj dijagnozi povišenih vrijednosti fekalnog kalprotektina

Od prvog opisa u literaturi 1980. godine, značaj kalprotektina u medicini raste. Trenutno se smatra kako je kalprotektin glavni protein u citosolu neutrofila, a u manjoj koncentraciji nalazi se u monocitima i makrofazima. Visokim afinitetom veže ione kalcija, cinka i mangana čemu duguje svoja baktericidna, fungicidna i antitumorska svojstva. Fekalni kalprotektin (FCP) je nespecifični neinvazivni marker intestinalne upale kojeg luče aktivirani neutrofili u sluznici crijeva, stoga povišene koncentracije očekujemo kod crijevnih infekcija, kroničnih upalnih bolesti crijeva (IBD), alergijskog kolitisa, nekrotizirajućeg enterokolitisa, divertikulitisa, krvarenja iz probavnog sustava i crijevnog limfoma. Dostupni podaci iz literature o povezanost celijakije i FCP-a su kontroverzni. Otvoreno je pitanje luče li aktivirani limfociti u sluznici crijeva kod djece s celijakijom dovoljno kalprotektina za detekciju stolicom. Prema najnovijim istraživanjima i juvenilni polipi definitivno zaslužuju mjesto u diferencijalnoj dijagnozi povišenog FCP-a. Sve veći je broj izvješća u kojima se kod djece podvrgnute kolonoskopiji zbog sumnje na IBD nakon polipektomije bilježi spontana normalizacija vrijednosti FCP-a. U ovom radu prikazujemo 17-godišnju djevojku koja je unatrag godinu dana višekratno boravila na našoj Klinici zbog procjene i liječenja metaboličkih posljedica pothranjenosti u okviru nespecifičnog poremećaja u jedenju. Unatrag 5 godina pohađa psihoterapiju. Ne uzima lijekove, ne povraća, stolica i mokrenje su uredni, a menstruacijski ciklusi održani. Osobna i obiteljska anamneza su neupadne. Kod zadnje hospitalizacije koja je uslijedila zbog ponovnog gubitka težine, u kliničkom statusu je prisutna pothranjenost (ITM 16, 7 kg/m²- Z score -1, 79). Probiri na celijakiju i cističnu fibrozu su negativni. Usporedno somatskom oporavku gube se znakovi „euthyroid sick sindrom-a“, dolazi do normalizacije kardiološkog statusa dok je denzitometrijom zabilježena snižena gustoća kostiju. Obzirom na podatak o mučnini i povremenim bolovima u trbuhu, te očitoj pothranjenosti, u nekoliko navrata je načinjen i fekalni kalprotektin. Zbog perzistentno povišenih vrijednosti (103… 173…230 mg/kg), po isključenju infektivne etiologije učinjena je kolonoskopija kojom nije potvrđena sumnja na IBD. U sigmi je odstranjen solitarni polip koji histološki odgovara tubularnom adenomu. Tri mjeseca nakon polipektomije djevojka je subjektivno bez tegoba uz tek nesignifikantan pad vrijednost FCP-a (162 mg/kg). Dobiveni nalaz, iako u padu, nije sasvim zadovoljavajući, stoga će tek daljnje praćenje pokazati uklapa li se laboratorijski tijek bolesti naše pacijentice u najnovije spoznaje o povezanosti juvenilnih polipa i FCP- a.

fekalni kalprotektin ; FCP ; IBD ; upalna bolest crijeva

nije evidentirano