hrvatski

INFANTILNI OBLIK POMPEOVE BOLESTI (iPB): važnost rane dijagnostike

Infantilni oblik PB je autosomno recesivno nasljedni manjak kisele alfa-glukozidaze (GAA) s ostatnom enzimskom aktivnošću <1% i posljedičnim nakupljanjem nerazgrađenog glikogena u lizosomima srčanog, skeletnog i glatkog mišića. Očituje se od najranije dobi progresivnim zatajenjem disanja i cirkulacije, sve izraženijom hipotonijom, moguće makroglosijom. Donekle je liječiva enzimskom nadomjesnom terapijom rekombinantnom GAA (rGAA). Preduvjet uspješnog liječenja su pravovremena dijagnoza i poznavanje statusa CRIM (Cross Reactive Immunological Material). CRIM-negativni bolesnici ne sintetiziraju vlastitu GAA, razvijaju jaki imunološki odgovor na rGAA, teže se liječe i lošije su prognoze. Cilj nam je upozoriti na iPB te potaknuti što ranije prepoznavanje i početak liječenja, čime se bitno mijenja ishod. Prikazujemo žensko dojenče zdravih, nesrodnih roditelja kojemu je u prvom danu života zbog dispneje učinjena obrada i nađena hipertrofična kardiomiopatija. Između ostalog je učinjena metoda probira na PB mjerenjem enzima iz suhe kapi krvi. Po prispjeću niskog nalaza enzimske aktivnosti premješteno je u našu Kliniku u dobi od 4 mjeseca. Po primitku je životno ugroženo, s prijetećim respiracijskim i cirkulacijskim zatajenjem, tahidispnoično 60-70/minuti, odsutnog šuma disanja lijevo, tahikardno 150-170/minuti, tihih tonova nad iktusom, s galopnim ritmom u srednjoj aksilarnoj liniji, filiformnog pulsa, kapilarne reperfuzije >3 sekunde, hipotenzivno 60/40 mmHg, s hepatomegalijom, oligurično, teško generalizirano hipotonično. Miješana venska saturacija 20-30%, laktati 3-4 mmol/L, NT-proBNP >35000 pg/mL, povišene aktivnosti AST 162-300 U/L, ALT 102-195 U/L, LD 1106-1996 U/L, CK 731-1204 U/L. Na RTG-u bila je izrazita kardiomegalija ; EKG-u ekstremna hipertrofija lijeve klijetke ; UZV-u ekstremno zadebljan miokard (septum 18, stražnja stijenka 20 mm) oslabljene kontraktilnosti (EF 15-20%) i rastezljivosti. Aktivnost GAA u limfocitima bila je nemjerljivo niska, a CRIM status negativan u skladu s homozigotnom mutacijom gena GAA (c.2269C>T, p.Q757X). Dijete je zbrinuto intubacijom, mehaničkom ventilacijom, dobutaminom, milrinonom, dopaminom, ultrafiltracijom te ostalim lijekovima i mjerama intenzivnog liječenja. U jednom navratu je oživljavano uz masažu srca i defibrilaciju kroz 4 minute. Prema protokolu za CRIM-negativne bolesnike započeta je imunomodulacija (rituksimab, metotreksat, IVIG) kako bi se postigla imunotolerancija i poboljšao inače loš ishod CRIM-negativnih bolesnika. Započeto je specifično liječenje nadomještanjem enzima rGAA. Nakon 3 mjeseca liječenja dijete je svijesno, bistro, traheotomirano, diše uz tlačnu potporu, cirkulacijski stabilno, hipotonično, motorički značajno zaostalo. NT-proBNP je značajno niži (7642 pg/mL), aktivnosti mišićnih enzima su u padu, značajno je manja kardiomegalija, stražnja stijenka miokarda tanja (11-12 mm), EF dvostruko viša (35-40%). Tijek bolesti u naše bolesnice pokazuje važnost rane dijagnoze za ishod liječenja, koji je u nje vrlo upitan, bez obzira na poboljšanje stanja srca.

Pompeova bolest; rana dijagnostika

nije evidentirano