hrvatski

Karakterizacija pitkih voda s obzirom na sklonost stvaranju dezinfekcijskih nusprodukata

Jedna od najznačajnijih opasnosti povezana s uporabom vode za piće jest pojava zaraznih bolesti koje se prenose mikrobiološki zagađenom vodom. Radi postizanja mikrobiološke ispravnosti vode, ona se podvrgava postupku dezinfekcije: fizikalne (UV zračenje, membrane) ili kemijske (klor, klorov dioksid, kloramini, ozon). Trajnost količine dezinfekcijskog sredstva nakon doziranja (rezidual) i nastajanje štetnih dezinfekcijskih nusprodukata (DNP) glavne su značajke kemijskog dezinfekcijskog postupka i pretežno ovise o sastavu izvorišne vode. Izvorišta vode za piće sadrže, između ostalog, prirodne i/ili antropogene organske tvari koje su izravno povezane sa stvaranjem DNP-a. Stoga je potrebno karakterizirati izvorišta pitke vode s obzirom na sklonost stvaranju DNP-a za slučajeve primjene različitih dezinfekcijskih sredstava. Rezultati ovakve karakterizacije trebaju biti smjernice za odabir najprikladnijeg dezinfekcijskog sredstva za sustave opskrbe pitkom vodom s jasnom uputom da je potrebno izabrati ono sredstvo koje stvara najmanju količinu štetnih DNP-a, uz održavanje zdravstvene ispravnosti vode. U ovom radu prikazane su procedure za karakterizaciju voda s obzirom na sklonost stvaranju DNP-a za slučajeve primjene klora i klorovog dioksida budući da se oni najčešće koriste za dezinfekciju pitke vode u Republici Hrvatskoj. Osim toga, prikazan je i primjer nastajanja DNP-a uz primjenu klora i klorovog dioksida pri različitim temperaturama na uzorku sirove vode crpilišta Sikirevci.

dezinfekcija; dezinfekcijski nusprodukti; organske tvari; pitka voda

nije evidentirano