hrvatski

Utjecaj plastičnorekonstruktivnih zahvata na kvalitetu života kod oboljelih od raka dojke

Rak dojke je jedan od najčešće dijagnosticiranih neoplazmi, koji čini 11, 9% svih malignih bolesti u svijetu. To je peti najčešći razlog smrti od neoplazmi općenito. Uz to, to je najčešći uzrok smrti od raka u ženskoj populaciji gospodarski nerazvijenih regija svijeta gdje na njega otpada 14, 3% svih smrtnih slučajeva od novotvorina te je to drugi po učestalosti uzrok smrti (nakon raka pluća) kod žena u gospodarski razvijenim regijama svijeta gdje na njega otpada 15, 4% svih smrtnih slučajeva od raka. Prema podatcima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo rak dojke je najučestaliji rak u žena u Republici Hrvatskoj, na kojeg otpada oko 26% novootkrivenih slučajeva raka u ženskoj populaciji te od njega u nas svake godine oboli oko 2500 žena, a oko 1000 njih umre. Uslijed napretka dijagnostike, ciljanih programa probira odnosno ranog otkrivanja raka dojke (pri čemu se jedan takav nacionalni program od 2006. godine provodi i u Republici Hrvatskoj) te uslijed boljih mogućnosti liječenja stope su se preživljavanja od raka dojke povećale tijekom posljednjih nekoliko godina u gotovo svim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj. Uz spomenute dugoročnije stope preživljavanja (veće od 80% za određene tipove i stadije raka dojke), sve veći broj žena u svijetu i u nas živi s nuspojavama liječenja raka dojke. Stoga je logično da je kvaliteta života postala važna mjera u praćenju ishoda liječenja ove bolesti u istraživanjima koja su se bavila ovom problematikom. Cilj ovog rada jest prikazati mogućnosti plastičnorekonstruktivnih zahvata u kirurgiji raka dojke te njihov utjecaj na kvalitetu života oboljelih. Najčešći način liječenja karcinoma dojke svugdje u svijetu podrazumijeva kirurško odstranjenje dijela ili cijele dojke što otvara čitav niz potencijalnih nuspojava takvog liječenja budući dojka nije samo „parni organ” već i ženski atribut čija je simetrija bitan čimbenik psihičke stabilnosti žene, a samim time i uspjeha daljnjeg liječenja. Naime, odstranjenje dojke za mnoge je žene psihofizička trauma, tako da se javljaju psihološki problemi, prije svega depresija, gubitak seksualne želje, ženstvenosti i samopouzdanja, osjećaj manje vrijednosti, strah od recidiva itd. Istraživanja su pokazala kako pacijentice oboljele od raka dojke koje se nakon mastektomije podvrgnu i nekom od plastičnorekonstruktivnih zahvata doživljavaju manje boli, imaju bolju sliku svoga tijela, bolje seksualne funkcije, pokazuju bolje tjelesno funkcioniranje te više samopouzdanja nego one koji se ne odluče za spomenute rekonstruktivne zahvate. Uz to, ovi zahvati imaju pozitivne učinke i na psihosocijalno funkcioniranje i kvalitetu života oboljelih. Slijedom svega navedenog jasno je kako dugoročne prednosti koje rekonstrukcija dojke pruža, upućuju na to da su upravo plastičnorekonstruktivni zahvati nezamjenjivi dio današnjeg liječenja raka dojke.

rak dojke; kirurško liječenje; mastektomija; kvaliteta života; plastičnorekonstruktivni zahvati

nije evidentirano