hrvatski

Filozofijske pretpostavke i epistemološki temelji teorije fizioterapijske znanosti

Uvod:Korpus znanja u fizioterapiji često se „podrazumijeva“, što u praksi dovodi do različitih pristupa u prikupljanju i interpretaciji informacija. Potrebno je jasno definirati korpus znanja što uključuje fenomene, epistemiološke pretpostavke, koncepte, teorije i metode koji ukazuju na različitost od ostalih formi znanja i odrediti fizioterapijsku znanost kao akademsku disciplinu. Svrha ovog rada rasprava je o filozofiji fizioterapijske znanosti i njezinim filozofijskim pretpostavkama kao i epistemološkim temeljima teorije fizioterapijske znanosti. Razrada: Krishnan kao glavne karakteristike akademskih znanstvenih disciplina navodi: specifični objekt (predmet) istraživanja, korpus posebno prikupljenog znanja, teorije i koncepti organizacije znanja, specifična terminologija i metode i institucionalne manifestacije (npr. odsjeci, katedre na fakultetima). Specifični objekti istraživanja fizioterapijske znanosti su: razvoj i očuvanje funkcionalnog pokreta/pokretanja i patokineziologija, motorna kontrola u kontekstu funkcioniranja, onesposobljenja i zdravlja. Institucionalne manifestacije fizioterapijske znanosti prisutne su u sve većem broju zemalja kroz organizaciju poslijediplomskih sveučilišnih doktorskih studija fizioterapijske znanosti. Ciljevi doktorskih studija su osposobljavanje fizioterapeuta za kritičko promišljanje i nezavisno istraživanje kako bi se povećao korpus znanja fizioterapijske znanosti. Fizioterapija se manifestira kao akademska disciplina koja se služi dvama pristupima (paradigmama) u proučavanju (istraživanju) problema temeljenim na Aristotelovom i Galilejevom filozofskom ishodištu. Zaključak:Fizioterapijska znanost evoluirala je iz nekoliko znanstvenih grana i pozicionira se u znanstvenom području biomedicine i zdravstva kao grana unutar novog interdisciplinarnog polja biomedicinskih znanosti i zdravstva.

fizioterapijska znanost ; filozofija ; epistemologija ; teorija

nije evidentirano