hrvatski

Slika djeteta u dječjoj književnosti pedesetih godina 20. st. u socijalističkoj Jugoslaviji: dijete-heroj

Kraj Drugoga svjetskog rata za Jugoslaviju nije označio samo kraj ratnih zbivanja, već je značio stvaranje novoga, socijalističkog, društvenog poretka, a u skladu s time i početak izgradnje novoga revolucionarnog društva. U dječjoj je književnosti to značilo radikalno odbacivanje tradicije i uspostavljanje posve nove književnosti. Nova dječja književnost imala je ulogu aktivnog sudionika socijalističke izgradnje društva. Slika djeteta u takvoj književnosti ocrtavala je dijete kao sudionika ratnih zbivanja koji ravnopravno odraslima sudjeluje u junačkom otporu neprijatelju. Međutim, istraživanjem je utvrđeno kako je takva slika djece u književnosti samo jedan od produkata ciljanoga ideološkoga djelovanja. Nakon Drugoga svjetskoga rata uspostavljena je nova paradigma djeteta koja je prožimala sve vidove obraćanja djeci: od ciljeva odgoja i obrazovanja preko školskih predmeta i prazničkih rituala pa sve do upravljanja slobodnim vremenom, zabavnih sadržaja i umjetnosti. Ta je paradigma imala zadatak stvoriti identitet jugoslavenskog socijalističkog djeteta, a cjelokupno je djelovanje programski bilo usmjereno na usađivanje „pravilnog“ načina razmišljanja u buduće nosioce društva koji će izgraditi bolji i pravedniji socijalistički svijet.

dijete ; djetinjstvo ; Jugoslavija ; patriotizam ; socijalizam ; dječja književnost

nije evidentirano