Pretražite po imenu i prezimenu autora, mentora, urednika, prevoditelja

Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 840487

Darovitost u nastavi


Kadum-Bošnjak, Sandra; Hozjan, Dejan
Darovitost u nastavi, Pula: Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, 2015 (monografija)


Naslov
Darovitost u nastavi
(Giftedness in rhe teaching process)

Autori
Kadum-Bošnjak, Sandra ; Hozjan, Dejan

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti

Grad
Pula

Godina
2015

Stranica
263

ISBN
978-953-7320-08-9

Ključne riječi
daroviti ; darovitost ; nastava ; poučavanje ; sposobnosti ; učenje ; učenik
(gifted ; giftedness ; teaching process ; teaching ; abilities ; learning ; student)

Sažetak
Pojam darovitosti je veoma složen i vrlo kompleksan, pa stoga darovitost nije la¬ko ni jednostavno definirati. Mnogobrojni su i različiti pokušaji definiranja darovitosti. U različitim povijesnim trenucima i u raznim kulturama, darovitost se različito pojmila i definirala. To iz razloga što su i različite sposobnosti bile važne, kako za opstanak, tako i za napredak nekog društva i kulture. Darovitost se dugo vremena smatrala općom oso¬binom pojedinca u kojoj dominiraju njegove sposobnosti izražavanja i zaključivanja. Problem određivanja pojma darovitosti je više kvalitativne negoli kvantitativne prirode. Pritom se navodi da nije moguće predvidjeti sve mogućnosti i granice razvoja sposob¬nosti, jer razvoj svakog pojedinca određuju uvjeti u kojima živi i radi, pri čemu su uloga obrazovanja i duljina života od osobite važnosti. Otuda i raznoliki pristupi definiranju ovoga pojma. Većina definicija ograničava se na visoko razvijene sposobnosti, koje – iako od izuzetnog značaja u definiranju pojma darovitosti – nisu jedine, već se dopunju¬ju motivacijskim procesima, procesima socijalizacije, spojem naslijeđenoga i sociokul¬turnog, potencijalno manifestnog, strategijom vođenja i odgojnim djelovanjem i dr. Darovitost se najčešće definira kao svojevrstan sklop osobina koje omogućuju pojedincu da na produktivan ili reproduktivan način polučuje stalno i izrazito natpro-sječan uradak u jednom području (ili više područja) ljudskog djelovanja, koji se može prepoznati kao vrijedan i kreativan doprinos u tom području (tim područjima). Uz darovitost se vezuju dva osnovna pitanja: (1) identifikacija darovitih i (2) na¬laženje odgovarajućih oslonaca za darovite pojedince. Darovita djeca vrlo rano, već u predškolskoj dobi, prije ostale djece, počinju čitati, postavljati pitanja o složenim činje¬nicama, pokazuju radoznalost za složene (problemske) situacije. Riječ je zapravo o dje¬ci koja zasigurno mogu i žele više, koja u odnosu prema svojim vršnjacima, mnogo toga čine prije, više, brže, uspješnije, bolje i drugačije i koji u tome što čine imaju kontinui¬rano bolja i viša postignuća. Osnovno pitanje koje se nameće je: U čemu su potrebe darovitog djeteta druga-čije i veće od obrazovnih potreba ostale djece? Dakle, kakav mora biti sadržaj i metode nastavnog rada s darovitom djecom kako bi se zadovoljile potrebe njihova specifičnog razvoja. Pritom, kada mislimo na učenike, osnovno načelo prepoznavanja i razvijanja darovitosti, te podrške darovitih pojedinaca i njihove edukacije i konstantnog praćenja, odnosi se na osiguranje širenja i produbljivanja baze znanja, uz istovremeno osiguranje elastične i kreativne uporabe toga znanja, a u ozračju sigurnosti, prihvaćenosti i osje-ćaja neprestanog osobnog napretka i razvoja. Darovitost je psihološki, pedagoški, ekonomski i sociološki problem. Psihološki problem je u prepoznavanju i identifikaciji darovitih, pronalaženju stalnih osobitosti po kojima se ta djeca razlikuju od ostale djece. Pedagoški problem ogleda se u radu s tom djecom, dok se ekonomski i socijalni problem ogleda u ulaganjâ u darovite pojedince. Sustavno se i znanstveno darovitost počela proučavati tijekom prošloga stoljeća. Prvi koji su se tim bavili bili su Galton i Terman. Značajan doprinos izučavanju daro-vitosti dali su Renzulli, Sternberg, Gardner, Winner i drugi, a s područja bivše zajed-ničke države ističu se Koren, Furlan, Čudina-Obradović, Ferbežer, Đorđević, Gojkov, … Osamdesetih godina prošlog stoljeća provedena su mnoga istraživanja kojima je podržan koncept višestrukih komponenti inteligencije. Vrijeme je to u kojem Renzulli predstavlja svoju troprstenastu koncepciju darovitosti, a Sternberg izlaže svoju triar-hičnu teoriju inteligencije sa kategorijama analitičke, kreativne i praktične inteligencije. Gardner u svojoj teoriji višestruke inteligencije navodi jezičnu, glazbenu, logičko-mate¬matičku, spacijalnu (prostornu), kinestetičku, interpersonalnu i intrapersonalnu inteli¬genciju, i pritom na inteligenciju gleda kao na sposobnost rješavanja problemskih zada¬taka (situacija) ili stvaranja produkata vrijednih unutar jednog ili više područja ljudskog djelovanja. Posebna pozornost dana je suvremenim sustavima učenja i poučavanja. Prikazuje se tako suradničko učenje i timski rad, zatim programirana nastava, problemska nasta-va, heuristička nastava, egzemplarna nastava, istraživačka nastava, projektna nastava, mentorska nastava, te kreativne radionice kao oblik poticanja darovitosti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pedagogija



POVEZANOST RADA


Profili:

Avatar Url Sandra Kadum (autor)

Citiraj ovu publikaciju

Kadum-Bošnjak, Sandra; Hozjan, Dejan
Darovitost u nastavi, Pula: Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, 2015 (monografija)
Kadum-Bošnjak, S. & Hozjan, D. (2015) Darovitost u nastavi. Pula, Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti.
@book{book, year = {2015}, pages = {263}, keywords = {gifted, giftedness, teaching process, teaching, abilities, learning, student}, isbn = {978-953-7320-08-9}, title = {Giftedness in rhe teaching process}, keyword = {gifted, giftedness, teaching process, teaching, abilities, learning, student}, publisher = {Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti}, publisherplace = {Pula} }