hrvatski

Darovitost i daroviti u nastavi (matematike) primarnog obrazovanja

Odrasli su oduvijek bili opčinjeni djecom koja su darovita, koja posjeduju odre-đene vještine, znanja i sposobnosti daleko iznad djece svog uzrasta. Svi oni koji se bave obrazovanjem i rade s djecom proučavali su i proučavaju razvoj visoko sposobne djece, pokušavajući shvatiti uvjete koji olakšavaju ili otežavaju njihov razvitak u produktivne odrasle osobe. Darovitost nije lako definirati. Mnogobrojni su i različiti pokušaji definiranja da¬rovitosti, a koji u mnogome zavise i od određenih društveno-povijesnih okolnosti. U različitim povijesnim trenucima i u raznim kulturama, darovitost se različito pojmila i definirala. To iz razloga što su i različite sposobnosti bile važne, kako za opstanak, tako i za napredak nekog društva i kulture. Darovitost se dugo vremena smatrala općom oso¬binom pojedinca u kojoj dominiraju njegove sposobnosti izražavanja i zaključivanja. Problem određivanja pojma darovitosti je više kvalitativne negoli kvantitativne prirode. Pritom se navodi da nije moguće predvidjeti sve mogućnosti i granice razvoja sposob¬nosti, jer razvoj svakog pojedinca određuju uvjeti u kojima živi i radi, pri čemu su uloga obrazovanja i duljina života od osobite važnosti. Sustavno se i znanstveno darovitost počela proučavati tijekom prošloga stoljeća. Prvi koji su se tim bavili bili su Galton i Terman. Značajan doprinos izučavanju darovi¬tosti dali su Renzulli, Sternberg, Gardner, Winner i drugi, a s područja bivše zajedničke države ističu se Koren, Furlan, Čudina-Obradović, Ferbežer, Đorđević, Gojkov, … Već je u vrlo ranoj povijesti spoznato da su daroviti pojedinci najveće bogatstvo svakoga društva. Tako je već Platon (1995) u svom djelu Republika priznavao intelek¬tualnu elitu i dijelio ljude na ljude od zlata, ljude od srebra i ljude od željeza. Međutim, dugo se vremena darovitost "nije razmatrala kao fenomen budući da se smatralo kako nije demokratično pružiti pomoć onima koji su i sami prirodno daroviti te koji će se 'sa¬mi lako snaći u životu'" (Zloković, 1998, 41). Razvojem društva mijenjaju se i stavovi spram darovite djece, uviđaju se njihove vrijednosti i njihov potencijal. Svjedoci smo, međutim, vremena u kojemu često dolazi do reformskih zahvata u djelatnosti odgoja i obrazovanja. Tim reformama uvode se raz¬ličite promjene, najviše za djecu koja imaju određenih – većih ili manjih – teškoća u učenju, dok se vrlo malo pažnje posvećuje darovitim učenicima. U vremenu u kojem živimo čovječanstvo se suočava sa sve dubljom krizom i sve većim izazovima. Stoga je razvoj najproduktivnijih ljudskih potencijala – relevantno pitanje. Još uvijek prevladavaju pogrešna shvaćanja da će daroviti, usprkos svemu, us-pjeti, pa se i dalje zanemaruju njihove obrazovne i razvojne potrebe. Daroviti su, kada je obrazovanje u pitanju, zapravo, najuskraćenija skupina učenika. Osnovno pitanje koje se nameće je: U čemu su potrebe darovitog djeteta druga-čije i veće od obrazovnih potreba ostale djece? Dakle, kakav mora biti sadržaj i metode nastavnog rada s darovitom djecom kako bi se zadovoljile potrebe njihova specifičnog razvoja. Pritom, kada mislimo na učenike osnovno načelo prepoznavanja i razvijanja matematičke darovitosti (kao u ostalom i svake druge darovitosti), te podrške matema-tički darovitih pojedinaca i njihove edukacije i konstantnog praćenja, odnosi se na osi-guranje širenja i produbljivanja matematičke baze znanja, uz istovremeno osiguranje elastične i kreativne uporabe toga znanja, a u ozračju sigurnosti, prihvaćenosti i osje-ćaja neprestanog osobnog napretka i razvoja. Pojam darovitosti je veoma složen i vrlo kompleksan. Darovitost je psihološki, pedagoški, ekonomski i sociološki problem. Psihološki problem je u prepoznavanju i identifikaciji darovitih, pronalaženju stalnih osobitosti po kojima se ta djeca razlikuju od ostale djece. Pedagoški problem ogleda se u radu s tom djecom, dok se ekonomski i socijalni problem ogleda u ulaganjâ u darovite pojedince. Otuda i raznoliki pristupi de-finiranju ovoga pojma. Danas je u uporabi oko 140 definicija darovitosti, međutim, u najvećem broju njih darovitost se kao pojava ne određuje u cijelosti. Većina definicija ograničava se na visoko razvijene sposobnosti, koje – iako od izuzetnog značaja u defi-niranju pojma darovitosti – nisu jedine već se dopunjuju motivacijskim procesima, pro-cesima socijalizacije, spojem naslijeđenoga i sociokulturnog, potencijalno manifestnog, strategijom vođenja i odgojnim djelovanjem i dr. Pojam darovitosti definira se kao svojevrstan sklop osobina koje omogućuju po-jedincu da na produktivan ili reproduktivan način polučuje stalno natprosječan uradak u jednom ili više područja ljudskog djelovanja, koji se može prepoznati kao vrijedan i kreativan doprinos u tom području. Pritom matematičku darovitost karakterizira visoka sposobnost matematičkog mišljenja, rasuđivanja i zaključivanja, te razumijevanje mate-matičkih ideja. Učenik darovit za matematiku je onaj koji posjeduje izuzetne sposob-nosti i interes za matematiku, kod kojeg je stalno prisutna želja za stjecanjem matemati¬čkih znanja, koji matematičke pojmove usvaja brže i bolje, čija su rješenja okarakterizi¬rana kao veoma kreativna i originalna. Uz darovitost na području matematike vezuju se dva osnovna pitanja: (1) identi-fikacija darovitih učenika i (2) nalaženje odgovarajućih oslonaca za matematički daro-vite pojedince. Matematički darovita djeca vrlo rano, već u predškolskoj dobi, prije os-tale djece, počinju čitati, postavljati pitanja o složenim činjenicama, pokazuju radozna-lost za složene (problemske) situacije. Riječ je zapravo o djeci koja zasigurno mogu i žele više, koja u odnosu prema svojim vršnjacima, mnogo toga čine prije, više, brže, us¬pješnije, bolje i drugačije i koji u tome što čine imaju kontinuirano bolja i viša posti-gnuća. Temeljni cilj istraživanja bio je ispitati, utvrditi, analizirati i interpretirati stavove učitelja primarnog obrazovanja i stručnih suradnika u osnovnim školama o darovitosti i darovitim učenicima, njihovoj edukaciji, kao i njihova mišljenja o zastupljenosti darovi¬tosti, vrstama darovitosti koje prevladavaju kod učenika, postupcima u radu s darovi¬tima, potrebi škole za posebnim edukacijskim programima, o značaju darovitih učenika za društvenu zajednicu kao cjelinu, te mogućeg poboljšanja sadašnjeg stanja u radu s darovitim učenicima. Uzorak je činilo 573 učitelja i 186 stručnih suradnika u osnovnim školama. Podaci su prikupljeni uporabom dvaju upitnika, konstruiranih upravo za potrebe ovoga istraživanja. Kako su čestice obuhvaćene upitnicima prvi put primjenjivanje u istraživačkom kontekstu, provjerene su njihove metrijske karakteristike. Pouzdanost po¬jedinih supskala izražena Cronbachovim alfa koeficijentima pokazala je da skale čestica u oba upitnika zadovoljavaju Nunnallyov i Bernsteinov kriterij unutarnje konzistencije od .70: koeficijent unutarnje konzistencije za prvi upitnik iznosi  = .80, a za drugi  = .81. Jedino čestica koja se odnosila na vođenje dosjea o darovitim učenicima ima zna¬čajna faktorska opterećenja (.4295). Na osnovi provedenog istraživanja i dobivenih empirijskih podataka, mogu se iz¬vesti sljedeći zaključci: Hipoteza učitelji znaju prepoznati učenike koji pokazuju pojačani interes za ma-tematiku nije potvrđena (čestost susretanja s učenicima darovitih za matematiku: 2 = 235.456 ; prepoznavanje učenika darovitih za matematiku: 2 = 481.529 ; primjećivanje vida darovitosti: 2 = 579.597). Ni hipoteza učitelji su dovoljno i kvalitetno pripremljeni za rad s darovitim učenicima (2 = 196.241) nije potvrđena. Hipoteza škole nisu usvojile posebne edukacijske programe namijenjene darovi-tim učenicima i stoga ti programi nisu planirani godišnjim planom i programom nije potvrđena. Vrijednosti hi-kvadrata (učitelji: 681.180 ; stručni suradnici: 72.677) omogućili su odbacivanje hipoteze. Uz hipotezu odnosa spram darovitih učenika i nači¬na rada s darovitima dobivene statističke vrijednosti (F = 281.58 ; t = 4.88) kazuju da se odnos i način rada s darovitima ne zasnivaju na suvremenim dostignućima odgojno-ob¬razovne teorije, pa je hipoteza odbačena kao nerealna osnova ovoga istraživanja. Hipotezu u radu s darovitim učenicima koriste se suvremeni postupci dobivene statističke vrijednosti (uključivanje u dodatnu nastavu: 2 = 1676.049 ; homogeno grupi¬ranje: 2 = 41.419 ; ostajanje darovitih u redovnim razrednim odjelima: 2 = 287.597) ne potvrđuju. I uz hipotezu daroviti učenici učiteljima predstavljaju opterećenje u radu, dobiveni hi-kvadrat (768.789) omogućuje njeno odbacivanje. Hipoteza daroviti učenici nisu prihvaćeni od svojih vršnjaka nema realnih osno-va u ovome istraživanju, pa je odbačena (2 = 171.459). I dok statistički pokazatelj (2 = 25.065) vezan uz hipotezu u osnovnim školama se vode dosjei o darovitim učenicima ne potvrđuju hipotezu, dotle dobivene statističke veličine (2 = 6.126 ; t = 3.09) vezane uz hipotezu sadašnje stanje u radu s darovitim učenicima moguće je poboljšati omogućavaju njeno prihvaćanje kao realne postavke u ovome istraživanju. – o 0 o – Namjera nam je bila ovim istraživanjem ispitati, utvrditi, analizirati i interpretira¬ti određena pitanja darovitosti i darovitih učenika, onih koji u matematici primarnog obrazovanja mogu i žele više. Razumljivo je da su neka od tih pitanja sadržajno dublje zahvaćena, druga površnije, a neka – koja su zasigurno prisutna i zahtijevaju detaljne analize i, ako je moguće, empirijske provjere – nisu ni dotaknuta. Detaljnije bi analize vjerojatno riješile neka od tih pitanja, ali – sigurno – i otvo-rila nova. Na taj se način potvrđuje sva složenost i kompleksnost fenomena darovitosti i darovitih pojedinaca. Jer, iako daroviti učenici zahtijevaju posebnu pažnju i kontinuiran rad, istraživa-nje je pokazalo da su oni vrlo često zanemarena kategorija školskog sustava. Stoga jed-nostavno – u interesu darovitih, njihovih roditelja i društvene zajednice – valja primje-njivati zakonsku regulativu glede darovitosti i rada s darovitim učenicima. U tom cilju predlaže se: • Sustavna identifikacija darovitih već u predškolskoj dobi, posebice u primar-nom obrazovanju i njihovo praćenje. Za svako identificirano darovito dijete voditi dosje i/ili dnevnik napredovanja. • S prelaskom djeteta iz predškolske u osnovnoškolsku ustanovu upriličiti su-srete odgojitelja i učitelja radi prijenosa informacija i iskustava, te ustupanja dosjea na daljnju uporabu. • Na razini škole odrediti učitelje/voditelje za rad s darovitim učenicima u skla¬du s njihovim interesima i afinitetima. Omogućiti voditeljima kvalitetno i permanentno usavršavanje i napredovanje u zvanju ; • Donošenje programa rada za rad s darovitim učenicima za svako područje da¬rovitosti: jezično, prirodoslovno-matematičko, društveno, umjetničko i sportsko. • Osigurati suvremene pristupe radu (obogaćeni programi, homogeno grupira-nje, uključivanje u izvannastavne i izvanškolske aktivnosti, uključivanje u natjecanja, ubrzano napredovanje). Nabava suvremene literature, te nastavnih sredstava i pomaga-la, u svrhu osuvremenjivanja učenja i poučavanja darovitih učenika. • Upriličiti mjesečne susrete darovitih učenika iz pojedinih područja darovitosti na razini grada i/ili županije s ciljem razmijene iskustva i novih saznanja. • Upriličiti mjesečne susrete učitelja/voditelja rada s darovitim učenicima iz svakog pojedinog područja na razini grada i/ili županije s ciljem razmijene iskustva i novih saznanja. • Na kraju odgojno-obrazovnog ciklusa od učenika tražiti njihova razmišljanja, zapažanja i sugestije za daljnji rad. • Na kraju odgojno-obrazovnog ciklusa učitelj/voditelj u pisanom obliku oba-vještava ravnatelja, stručnog suradnika škole i roditelja darovitog djeteta o napredova-nju djeteta i sugestijama za daljnji rad s učenikom. Pored navedenih, predlaže se da program rada za rad s darovitim učenicima do-nosi učiteljsko vijeće na prijedlog učitelja/voditelja koje se zatim dostavlja nadležnom ministarstvu ili Agenciji za odgoj i obrazovanje na potvrđivanje ; Iz rečenog se zapravo može zaključiti da treba poduzeti niz konkretnih mjera gle¬de darovitosti i rada s (matematički) darovitima učenicima.

darovitost ; darovit učenik ; matematička darovitost ; stručni su¬radnik ; sustavno uređenje ; učitelj primarnog obrazovanja

nije evidentirano