hrvatski

Rava - mali otok s bogatom riznicom glagoljaške baštine

Otok Rava jedan je od najmanjih naseljenih hrvatskih otoka. Pripada ravsko-iškoj otočnoj skupini unutar zadarskog arhipelaga u sjevernoj Dalmaciji. Po suvremenom upravno-teritorijalnom ustroju Hrvatske, otok pripada Gradu Zadru unutar Zadarske županije, a po upravno- teritorijalnom ustroju Katoličke crkve, otok je dio dugootočkog dekanata unutar Zadarske nadbiskupije. Rava je smještena između otoka Iža i Dugog otoka. Površina je otoka 3, 63 km2. Na otoku se nalazi jedno naselje – Rava – koje čine dva dijela: Mala Rava i Vela Rava. Te dvije mikrocjeline lokalnom ravskom govoru kadšto se imenuju kao Zmorašnje i Južno Selo. Premda se u svakidašnjem životu može primijetiti kako je taj mali otok podijeljen u dvije funkcionalne cjeline, svaka sa svojim brodskim i trajektnim pristaništem i mjesnim odborom, zapravo se radi o jednom otočnom sustavu. To se ponajbolje odražava u činjenici da su otočani već više od šest stoljeća okupljeni u jednoj župi, a k tome dva posljednja stoljeća cijeli otok pripada istoj katastarskoj općini. Prirodno-geografske značajke Rave umnogome su odredile tijek gospodarskih aktivnosti, a osobit suživot čovjeka i prirode pridonio je oblikovanju kulturnoga krajolika u kojemu naseljene cjeline postupno urastaju u sredozemni svijet maslina, vinove loze, crnike, karube (rogača) i smokvi, mrte (mirte) i smrdele (tršlje), smriča (borovice) i loptike (lemprike), slavulje (kadulje) i luzmarina (ružmarina), bušinka (bušina) i orhideja. U reljefu otoka ne ističu se značajniji kontrasti. Na mehanički trošnim dolomitima usjekle su se doline obrubljene padinama uzvisina koje su rijetko stjenovite i malih su nagiba. Gotovo su u cijelosti terasirane suhozidima. Obalna je crta vrlo razvedena, najviše na sjeverozapadnom dijelu otoka. Brojne otočne uvale i punte te ribom bogat akvatorij pridonijeli su razvoju različitih maritimnih aktivnosti, posebno ribarstva. Smeđe tlo na dolomitu i sredozemna klima s blagim i kišovitim zimama, suhim i vrućim ljetima te promjenjivim razdobljima jeseni i proljeća važna su osnova razvitka poljoprivrede. Uz maslinarstvo i vinogradarstvo, stanovnici Rave tradicionalno uzgajaju mnoge vrste voća i povrća. U prošlosti su se uzgajale žitarice i grahorice, a uzgajala se i sitna stoka (pretežito ovce) i perad, a u novije vrijeme, kada je poboljšana vodoopskrba izgradnjom privatnih gusterni (betonskih vodospremi za kišnicu), povrtlarstvo se zasniva na uzgoju krumpira, salate, rajčica i krastavaca, a rjeđe boba, biži (graška) i fažoleta (mahuna). Agrarna je proizvodnja uglavnom malih razmjera i namijenjena je potrebama obiteljskih gospodarstava. Samo se u maslinarstvu ostvaruju viškovi koji se zbog visoke kakvoće ravskoga maslinovog ulja lako plasiraju na tržištu. Na Ravi, okruženoj susjednim otocima zadarskog arhipelaga koji sa svih strana omeđuju vidik, motritelju se čini kako je valovit obzor krivulja koja zatvara jedan poseban mali svijet. To je zacijelo geografska podloga mjesne priče o Ravi kao centru svita. U takvom mikrokozmosu sve je malo: male su obradive čestice, mali su kaići (ribarske brodice), u prošlosti su bile male kuće, mala je župna crkva Vele Gospe i minijaturna je kapela sv. Petra, male su funestre (prozori) i malen je tinel (dnevni boravak) pa nije neobično da i lokalni govor obiluje umanjenicama. Kad se ulovi mnogo ribe ili se ostvari bogat urod maslina, na Ravi je nepristojno ne umanjiti te uspjehe! Međutim, ta malenkost i poniznost nisu bili zapreka razvoju, otvorenosti prema drugim poslovima i zajednicama, pa i avanturizmu koji su možda najbolje oživotvorili pomorci, a zatim i brojni ravski iseljenici raspršeni širom svijeta. Zacijelo je tom otvaranju Rave, poslije duge začahurenosti, pridonijelo intenzivnije vrjednovanje mora kao izvora života i gotovo bezgraničnoga medija komunikacije od sredine 19. st. Posljedično, mnogi naraštaji stvarali su dodatnu vrijednost u odnosu na egzistencijalni minimum koji je tijekom duge prošlosti prijetio brojčano maloj, ali očito otpornoj otočnoj zajednici. Na otoku se društveno-gospodarski razvoj na temelju pisanih dokumenata može pratiti od 13. st. Najkasnije od tada Ravke i Ravljani ostvarivali su svoje životne potrebe, rađali su se, radovali životnim radostima i žalostili opterećeni mnogim poteškoćama na svojem otoku prekrivenom mozaikom maslinika i vinograda, a zatim i spokojno umirali da bi na koncu njihovi zemni ostatci završili u neposrednoj blizini stare kamene župne crkve. Pri tome su njihovo tijelo i njihov duh srasli s velikim tijelom Crkve. Kršćanska vjera i razne katoličke institucije osiguravali su kontinuitet i sigurnost u dugim razdobljima mira, ali i u burnim vremenima izmjena političkih velevlasti i društvenih prevrata. Poput plima i oseka izmjenjivao se ritam godišnjeg hoda društveno- gospodarskih aktivnosti u kojem je prirodni kalendar bio ispleten s onim liturgijskim. Nije stoga neobično da su opstali, a k tome spontano oblikovali i (o)čuvali kulturnu baštinu kojom se njihove potomci s pravom mogu ponositi. O višestoljetnom hodu stanovnika Rave s Kristom, u Kristu i po Kristu, pod nebeskom zaštitom Blažene Djevice Marije, sv. Roka i sv. Petra brojna su svjedočanstva ostavili njihovi duhovni pastiri, među kojima i mnogi rodom Ravljani. Među tim svjedočanstvima posebno se ističu dokumenti i drugi tekstovi pisani na hrvatskom jeziku i hrvatskom pismu – glagoljici. U glagoljskim matičnim knjigama moguće je pratiti demografska kretanja (ponajprije rodnost i smrtnost, a zatim i udajno-ženidbene veze te razvoj svake ravske obitelji), probleme s kojima su se suočavali pretežito siromašni težaci i ribari, domaćice i odgajateljice, u madrikulama spoznati zajedničku skrb o slabima i nemoćnima putem bratovština, a u knjigama godova i kvateranu komemoriranje predaka putem laša (zadužbina). Ravke i Ravljane su u vjerskom životu vodili svećenici glagoljaši koji su se nadahnjivali bogatim duhovnim štivom poput onoga okupljenog u Fatevićevu zborniku. Istodobno su svi zajedno liturgijska slavlja obogaćivali jednostavnim, ali melodioznim pučkim pjevanjem koje je skladno pratilo glagoljanje Božje riječi. Zahvaljujući svemu navedenom može se, bez zadrške, o Ravi govoriti kao o malom otoku s bogatom riznicom glagoljaške baštine.

Rava, Zadar, Hrvatska, otok, glagoljica, baština

nije evidentirano