hrvatski

Metafora putovanja u Pričama iz davnine

Kao tematska i kompozicijska okosnica, putovanje se u Pričama iz davnine iščitava kroz prizmu metafore promjene/novih spoznaja na koju su književni likovi osuđeni. Polazeći od temeljne strukture bajke, koja započinje odlaskom, putovanje se narativno grana na put, postaje, povratak ili ostanak. Njime se narušava ravnoteža, mijenja lokacija ; ono podrazumijeva napuštanje poznatog i odlazak u nepoznato, što nerijetko znači i neizvjesnost, odricanje, žrtvu, kušnju. Likovi se odlučuju na putovanje motivirani znatiželjom, vlastitim uvjerenjima ili krajnjom nuždom. Stoga se u radu prati promjena prostornog okvira koji utječe na (ne)stabilnost likova te se uspostavlja tipologija putnika/putovanja s obzirom na način putovanja, mjesto i vrijeme putovanja, postaje i svrhu putovanja te krajnji rezultat. Time stvarno putovanje zadobiva metaforičku funkciju duhovnog/unutarnjeg putovanja. Putujući iz svjetlosti u tamu, iz života u smrt, iz fantastike u realnost, iz neznanja u znanje - i obrnuto, likovi prolaze kroz tjelesno, ali i duhovno, unutarnje putovanje, metaforički shvaćeno kao put njihova sazrijevanja, spoznaje, povratka, odrastanja - potrage za vlastitim identitom. Analiza primarne funkcije metafore kroz otkrivanje konkretnih podataka stavljena je u kontekst apstraktnog iskustva na osnovi kojega se iščitava i konceptualna metafora – putovanje je spoznaja/sazrijevanje.

metafora; Priče iz davnine; putnik; putovanje; tipologija

nije evidentirano