Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 839409

Novi načini pripreme i oblici korištenja nastavnih materijala u funkciji inovativnog i učinkovitog obrazovanja


Prelas Kovačević, Anita
Novi načini pripreme i oblici korištenja nastavnih materijala u funkciji inovativnog i učinkovitog obrazovanja 2015., doktorska disertacija, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, Hrvatska


Naslov
Novi načini pripreme i oblici korištenja nastavnih materijala u funkciji inovativnog i učinkovitog obrazovanja
(New preparation methods and ways of using teaching matherials in the function of innovative and efficient education)

Autori
Prelas Kovačević, Anita

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Ekonomski fakultet u Osijeku

Mjesto
Osijek, Hrvatska

Datum
07.01.

Godina
2015

Stranica
288

Mentor
Mesarić, Josip

Ključne riječi
Društvo umreženog znanja ; ICT ; Web 2.0 ; računarstvo u oblaku ; visoko obrazovanje ; globalizacija ; digitalni nastavni materijali ; otvoreni obrazovni resursi ; Republika Hrvatska
(Networked knowledge society ; ICT ; Web 2.0 ; cloud computing ; higher education ; globalisation ; digital teaching materials ; open educational resources ; Republic of Croatia)

Sažetak
Široka prihvaćenost Interneta kao i razvoj tehnologije bazirane na Internetu (Web 2.0 i Web 3.0 o kojem se danas već može govoriti) su značajno utjecale i utječu na današnje obrazovanje, ne samo na proces učenja nego i na samu ulogu nastavnika i studenta u procesu učenja što potvrđuje i velik broj znanstvenih radova koji se bavi konceptom primjene ICT u sustavu visoke naobrazbe i promjenama tradicionalnog načina pristupa obrazovanju. Međutim, malo je istraživanja napravljeno o identifikaciji čimbenika koji definiraju vrstu i načine koji mijenjaju nastavni proces u kontekstu primjene Interneta i ICT posebice Web 2.0 u obrazovnom okruženju u Republici Hrvatskoj. Slijedom navedenog, cilj ove doktorske disertacije se temeljio na identifikaciji čimbenika koji definiraju vrstu i načine koji mijenjaju nastavni proces u kontekstu primjene Interneta i ICT-a posebice Web 2.0 u obrazovnom okruženju u Republici Hrvatskoj te prikazu intenziteta tih utjecaja. Sustavnom analizom relevantne literature i dosadašnjih postignuća kao i uočenih nedostataka u postojećim istraživanjima definirana je svrha odnosno cilj doktorske disertacije, a to je identifikacija čimbenika koji mijenjaju nastavni (obrazovni) proces u kontekstu primjene Interneta i ICT-a, posebice u visokoobrazovnom sustavu u Republici Hrvatskoj te analiza intenziteta utjecaja različitih tehnoloških, organizacijskih i komunikacijskih čimbenika na prihvaćanje elektroničke potpore (ICT) odnosno Weba 2.0 u obrazovanju i kategorizaciji intenziteta tih utjecaja. Empirijski dio rada je bio usmjeren utvrđivanju gdje, za koga, za što i na koji način nastavnici u visokim učilištima koriste informacijskokomunikacijsku tehnologiju, identifikaciji vrste digitalnih nastavnih materijala koje pripremaju nastavnici te identifikaciji čimbenika koji definiraju vrstu i načine koji mijenjaju nastavni proces u kontekstu primjene Interneta i ICT-a odnosno Web 2.0 u nastavnom procesu. Na temelju navedenog definirane su sljedeće hipoteze rada: H1. Visoka učilišta u Republici Hrvatskoj imaju neiskorišteni potencijal u korištenju ICT-a i Web 2.0 u nastavnom procesu H2. Čimbenici, koji se mogu kategorizirati kao organizacijski, tehnološki i komunikacijski određuju prihvaćenost elektroničke potpore i Web 2.0 u obrazovanju i to: H2.1. Učestalost i intenzitet primjene Web2.0 u nastavnom procesu Uz hipotezu 2.1 uvode se slijedeće pomoćne hipoteze: 2 H2.1.1: Učestalost i intenzitet korištenja Web 2.0 u nastavnom procesu, općenito veći je ako nastavnik ima veća (stvarna i percipirana) informatička znanja (informatičku pismenost). H2.1.2: Sklonost korištenju Web 2.0 u nastavnom procesu općenito može se objasniti već stečenim iskustvom u korištenju interneta u kompleksnije svrhe. H2.1.3.: Učestalost i intenzitet korištenja Web 2.0 u nastavnom procesu, općenito može se dovesti u vezi s iskustvom u produkciji vlastitih digitalnih materijala. H2.2. Percepciju nastavnika o korisnosti primjene ICT-a u obrazovanju H2.3. Percepciju nastavnika o izazovima ustanove u prihvaćanju ICT-a u nastavnom procesu H3. Usvojeni stavovi i percepcije o korištenju ICT-a i Web 2.0 utječu na stavove o spremnosti studenata za današnje tržište rada posebno u pogledu njihovih komunikacijskih sposobnosti i vještina korištenja ICT-a. Ciljanu skupinu ovog istraživanja predstavljalo je nastavno osoblje iz 14 visokih učilišta u Republici Hrvatskoj. Istraživanjem je prikupljeno 98 popunjenih upitnika koji su zadovoljili kriterije formalne i logične ispravnosti ponuđenih odgovora čiji su rezultati prikazani u radu. Metode primijenjene u eksperimentalnom dijelu studije su: prikupljanje podataka putem Surveymonkeya, deskriptivna statistička analiza te neparametrijska statistička analiza. Rezultati su obrađeni pomoću statističkog paketa SPSS verzija 19.0. Prvo je izračunata i prikazana (tablično ili grafički) deskriptivna statistika svake pojedine varijable na ukupnom uzorku. Za potrebe ispitivanja postavljenih hipoteza bilo je potrebno uzorak podijeliti na podskupine te iste usporediti prikladnim statističkim metodama. Dobiveni rezultati su prvo podijeljeni na poduzorke te je prikazana deskriptivna statistika poduzoraka, također tablično ili grafički i interpretirana. Zatim su provedeni postupci statističkog uspoređivanja razlika među poduzorcima s uvriježenim kriterijem od 5% statističke značajnosti. Uključujući uvodni dio i zaključak, rad je strukturiran u osam poglavlja. U uvodnom poglavlju definirani su predmet i ciljevi istraživanja te su navedene glavne i pomoćne hipoteze kao i opisane metode istraživanja te znanstveni doprinos. Drugo poglavlje bavi se pitanjem uloge informacijske tehnologije u društvu umreženog znanja s posebnim osvrtom na ulogu i implikacije informacijsko-komunikacijske tehnologije na visoko obrazovanje. Treće poglavlje se odnosi na informacijsko- komunikacijske tehnologije ključne za razvoj društva umreženog znanja u okviru kojeg se daje kratak osvrt na Internet, njegov nastanak i primjenu 3 do današnjih dana, uključujući World Wide Web, kao njegove najkorištenije usluge. U nastavku rad se bavi mrežnim tehnologijama, virtualizacijom i bežičnim prijenosom podataka, pokretnim komuniciranjem, njihovim definiranjem i ključnim karakteristikama. Poglavlje završava računarstvom u oblaku u sklopu kojeg će se pored njegova definiranja, navesti njegove osnovne karakteristike, modeli izvedbe kao i njegove prednosti i nedostaci te budućim očekivanjima u primjeni računarstva u oblaku s naglaskom na područje obrazovanja i znanosti. Četvrto poglavlje bavi se područjem društvenih mreža, njihovim definiranjem, vrstama te prednostima i nedostacima koje one donose, a sve to popraćeni s odgovarajućim primjerima. Peto poglavlje bavi se pitanjem utjecaja globalizacije na društvo umreženog znanja te implikacije odnosno trendove koja ona nosi za sobom s naglaskom na Otvorene obrazovne resurse. U šestom poglavlju definirani su zadaci i hipoteze istraživanja, metodologija istraživanja i statistička obrada rezultata istraživanja. Sedmo poglavlje uključuje rezultate provedenog istraživanja i dokaze postavljenih hipoteza, dok posljednje, osmo poglavlje, sadrži zaključna razmatranja kao i preporuke za daljnja istraživanja. Iz provedene analize može se zaključiti da postoji neiskorišteni potencijal informacijsko- komunikacijskih tehnologija u visoko obrazovnom nastavnom procesu i to u korištenju tehnoloških rješenja kao što su: webcasting, podcasting, wiki, blogovi, društvene mreže te sustavi za online učenje koji omogućavaju uz standardne (prezentacije i tekstualne dokumente) kreiranje bogatijih digitalnih sadržaja čime se potvrđuje prva postavljena hipoteza, H1: Visoka učilišta u Republici Hrvatskoj imaju neiskorišteni potencijal u korištenju ICT-a i web 2.0 u nastavnom procesu. Dobiveni rezultati provedenog istraživanja potvrđuju i konstataciju navedenu u novoj Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije prema kojoj se ICT premalo koristi u nastavi iako su dostupnost ICT i kvaliteta pristupa Interneta zadovoljavajući. Statističkom obradom podataka potvrđena je pomoćna hipoteza rada H2.1.1: Učestalost i intenzitet korištenja Web 2.0 u nastavnom procesu, općenito veći je ako nastavnik ima veća (stvarna i percipirana) informatička znanja (informatičku pismenost).Tako, prema statističkoj obradi podataka provedenog istraživanja, razlika u rezultatima ispitanika s različitom informatičkom pismenošću u intenzitetu korištenja Web 2.0 općenito u nastavnom procesu statistički je značajna na razini manjoj od 5% - ispitanici koji procjenjuju svoju informatičku pismenost višom, češće koriste Web 2.0 u nastavnom procesu. Nadalje, dobiveni rezultati provedenog istraživanja ukazuju i na postojanje statistički značajne razlike između učestalosti korištenja Interneta u tzv. složenije svrhe koje proizlazi iz stečenih iskustava u kao i izvan nastavnog procesa (društvene mreže, objava udžbenika, e- bankarstvo, čitanje i pisanje 4 blogova, slušanja Internet radija/gledanje televizije, slušanja skidanja glazbe (download MP), kupovanje putem Interneta, pisanje poruka (news grupe, forumi, chat), download programa i aplikacija te telefoniranje putem Interneta) i prihvaćanja Web 2.0 u nastavnom procesu odnosno njihova intenziteta korištenja u nastavnom procesu, čime se potvrđuje druga postavljena hipoteza, H2.1.2: Sklonost korištenju Web 2.0 u nastavnom procesu općenito može se objasniti već stečenim iskustvom u korištenju interneta u kompleksnije svrhe. Također, statistička obrada podataka pokazuje kako razlika u intenzitetu korištenja Web 2.0 općenito u nastavnom procesu među rezultatima ispitanika koji imaju i onih koji nemaju nastavne digitalne materijale statistički je značajna na razini manjoj od 5% - ispitanici koji imaju vlastite digitalne nastavne materijale u većoj mjeri koriste Web 2.0 u nastavnom procesu općenito čime se potvrđuje i treća postavljena (pod) hipoteza, H2.1.3.: Učestalost i intenzitet korištenja Web 2.0 u nastavnom procesu, općenito može se dovesti u vezi s iskustvom u produkciji vlastitih digitalnih materijala. Što se tiče hipoteze H2.2.: Percepcije nastavnika o korisnosti primjene ICT-a u obrazovanju) rezultati provedenog istraživanja pokazuju da većina nastavnika smatra da je najveća korist korištenja ICT-a u visokom obrazovanju što daje studentima veći pristup obrazovanju i referentnim izvorima dok najmanje ispitanika smatra da je najveća korist korištenja ICT-a u visokom obrazovanju što omogućuje veću kolaboraciju i što se sadržaj kurikuluma lako osvježava/obnavlja novim. Za hipotezu H2.3.: Percepcije nastavnika o izazovima ustanove u prihvaćanju ICT-a u nastavnom procesu rezultati provedenog istraživanja pokazuju da većina nastavnika smatra da trening/obuka osoblja za korištenje novih tehnologija predstavlja jedan od najvećih izazova dok nešto manji postotak smatra da su to troškovi vezani za samu implementaciju. Najmanji udio čine ispitanici koji smatraju da jedan od najvećih izazova predstavlja upravno/administrativno prihvaćanje te prihvaćanje od strane studenata. Vezano za prethodno, a tiče se percepcije nastavnika o informacijsko- komunikacijskoj tehnologiji koja će najviše poboljšati nastavni proces u budućnosti, većina ispitanika smatra da je to softwer za podršku dinamičnom i pojedinačnom tempu učenja koji će najviše poboljšati nastavni proces u budućnosti. Nešto manji postotak ispitanika smatra da sustav za upravljanjem učenjem predstavlja informacijsko- komunikacijska tehnologija koja će najviše poboljšati nastavni proces dok najmanji udio čine ispitanici koji smatraju wiki i instant poruke da će najviše pridonijeti poboljšanju nastavnog procesa u budućnosti. Što se tiče treće postavljene hipoteze, H3: Usvojeni stavovi i percepcije o korištenju ICT-a i Web 2.0 utječu na stavove o spremnosti studenata za današnje tržište rada posebno u pogledu njihovih komunikacijskih sposobnosti i 5 vještina korištenja ICT-a na temelju provedenog istraživanja nije se mogla potvrditi budući da nisu pronađene ovisnosti o procjeni spremnosti studenata za buduće tržište rada, posebno njihovih komunikacijskih sposobnosti i ICT vještina koje bi proizašle iz pojedinih organizacijskih, komunikacijskih i tehnoloških kriterija. Međutim, postoje indicije da nastavnici koji koriste LMS kritičnije procjenjuju komunikacijske sposobnosti studenata. Nadalje, iako se većina ispitanika izjasnilo da je primjena ICT uključena u strateške dokumente visokog učilišta prema dobivenim podacima može se zaključiti da je neophodno u strateškim dokumentima jasno definirati kako, gdje, za što i za koga se ICT koristi, jer pozivajući se na već spomenutu tvrdnju Manuel Castells samo opremanje škola s više računala i dostupnost Interneta samo po sebi ne predstavlja neku značajnu društvenu promjenu (pa tako niti promjenu obrazovnog sustava), društvena promjena ovisi prije svega o tome gdje se, tko je i za koga te za što i na koji način se ICT koristi.Važno je također istaknuti kako većina nastavnika smatra da bi digitalni nastavni materijali trebali biti javno dostupni, iako njih svega 15, 3% ima vlastite digitalne nastavne materijale javno dostupne. Uzimajući u obzir važnost otvorenih obrazovnih resursa u današnje vrijeme, ali i troškovnu prednost koju nose, menadžment ali i resorno ministarstvo, bi trebali osigurati odgovarajući sustav motiviranja (nagrađivanja) kako bi se potaklo pojedinca u stvaranju javno dostupnih digitalnih nastavnih materijala te na taj način omogućila dostupnost studentima više kvalitetnije literature uz istodobno smanjenje troška studiranja (što naglašava i nova Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Ekonomija



POVEZANOST RADA


Ustanove
Ekonomski fakultet, Osijek,
Visoka škola za menadžment u turizmu i informatici u Virovitici

Autor s matičnim brojem:
Anita Prelas Kovačević, (346181)