hrvatski

Leksikon hrvatske heraldike – hrvatski heraldičari (9): Niko Duboković Nadalini (1909. – 1991.)

Hrvatski povjesničar i heraldičar dr. iur. Niko Duboković Nadalini, podrijetlom iz poznate kapetanske i brodovlasničke obitelji, rodio se u Jelsi na otoku Hvaru na Božić, 25. XII. 1909. te je stoga i nosio nadimak Nadalini, tj. Božićević. U Švicarskoj, na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Lausanni diplomirao je i zatim 1938. doktorirao pravne znanosti disertacijom o talijansko-jugoslavenskim odnosima u razdoblju od 1914. do 1920. godine (Relations Italo-Yougoslaves de 1914 à 1920). Potom se vraća u tadašnju Kraljevinu Jugoslaviju i zapošljava u Ministarstvu vanjskih poslova u Beogradu. U vrijeme Drugog svjetskog rata bio je u diplomatskoj službi Nezavisne Države Hrvatske kao vicekonzul u Rijeci (1942.) potom konzul te diplomatski predstavnik u Trstu. Nakon rata bio je osuđen na 6 godina i zatvoren u Staroj Gradiški. No, ubrzo je temeljem intervencije prijatelja i poznanika bio pušten. Tijekom 1949./1950. službenik je Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti te biva poslan u Državni arhiv u Zadar kako bi istraživao razdoblje francuske uprave u Dalmaciji (1806. – 1814.). Također proučava povijest brodarstva rodne Jelse te uređuje arhiv Pelješkoga pomorskog društva u Orebiću. God. 1950. dolazi na rodni otok gdje prvo u Jelsi djeluje kao počasni konzervator, a zatim osniva i vodi Historijski arhiv u Hvaru. Ta ustanova – jedinstvena u granicama tadašnje Jugoslavije – 1965. mijenja ime u Centar za zaštitu kulturne baštine otoka Hvara, a danas nosi naziv Muzej hvarske baštine (Hvar). Iako pravnik po struci cijeli je svoj život posvetio arhivskom proučavanju hvarske političke, društvene, gospodarske, pomorske i kulturne prošlosti od srednjeg vijeka do 19. st. te zaštiti i konzerviranju arheoloških i drugih spomenika otoka Hvara (npr. Inventar javnih, crkvenih i privatnih arhiva otoka Hvara, 1-2/1955. – 1957. ; Pokušaj rekonstrukcije načina oblačenja na otoku Hvaru, 1955. ; Popis spomenika otoka Hvara, 1958. ; Iz korespondencije kap. Nike Dubokovića, 1963.). Brojne studije, članke, izvještaje i prikaze objavljuje u publikacijama koje sam utemeljuje i uređuje: Prilozi povijesti otoka Hvara, Zapisi o zavičaju, Bilten i Periodični izvještaj, ali i u brojnim drugim periodikama Pomorstvo, Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, Arhivski vjesnik, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Hvarski zbornik, Adriatica maritima, Radovi Instituta za hrvatsku povijest itd. Autor je i višejezičnih turističkih vodiča otoka Hvara (Hvar, Stari Grad, Vrboska, Jelsa, Sućuraj, Humac, Grapčeva špilja i dr.). Većinu pak važnijih radova objavio je u vlastitoj nakladi u tri sveska svojih Rasprava i članaka (sv. I.-II., Split 1988. i 1989., sv. III., Hvar 1991.). U heraldičkom pogledu dao je niz vrijednih prinosa poznavanju toga dijela naše povijesne i materijalne baštine na hvarskom području. Već 1956. objavljuje rad ''O sfragistici i stematologiji otoka Hvara'' (Arhivist VI/1956/ 3-4 ; ponovljeno u: Rasprave i članci II, 17-29 ; Odabrani radovi, prir. Neda Anzulović, Split, 2001., 295-311). Potom piše o ''Hvarskom općinskom grbu'' (Bilten Historijskog arhiva komune hvarske IV-V/1963/ 5-6), ''Genealogiji i heraldici Hvara'' (Bilten Historijskog arhiva komune hvarske VI-VII/1965/ 7-8), ''Grbovima u bivšoj crkvi sv. Marka (Prilozi povijesti otoka Hvara III/1969), zatim o ''Grbu sa dvoglavim orlom u Hvaru'' (Periodični izvještaj V/1971/ 32) te o ''Grbu obitelji Machiedo'' (Periodični izvještaj XII/1978/ 103), a donosi i ''Genealoške i heraldičke bilješke o obitelji Jakša'' (Mogućnosti XXIX/1982/ 3-4-5 ; također u: Od Isse do Visa. Književnost, povijest, eseji, ur. Nevenka Bezić-Božanić, Vis: Skupština općine Vis, 1982., 108-114 + 1 tab.). Javnost upoznaje te donosi heraldičku analiza grba s nadgrobne ploče romanopisca, povjesničara i diplomata Hvaranina Ivana Franje Biundovića (1573. – 1645.) u radu ''Groba Ivana Frana Biundovića u Aubonne u Švicarskoj'' (Vijesti muzealaca i konzervatora SR Hrvatske XII/1963/ 2 ; ponovljeno u: Rasprave i članci I, 83-85 ; Odabrani radovi, 151-154), a ukratko piše i o ''Studentskim grbovima u dvorištu, porticima i auli univerziteta u Padovi'' (Periodični izvještaj VII/1973/ 49). U veksilološkom pogledu daje sitan prilog o ''Pomorskoj zastavi talijanske kraljevine 1802.'' (Zadarska revija VI /1957/ 1) te o ''Trobojnici jelšanske čitaonice, općinskoj zastavi i grbu'' (Periodični izvještaj IV/1970/ 18 ; Rasprave i članci III, 82-83) i postumno o ''Grbu i zastavi općine Jelsa'' (Otok Hvar, ur. Miro M. Mihovilović, Zagreb: Matica hrvatska /Serija otoci/, 1995., 117-118). Zasebno izvještava o sfragističkoj (''Sfragističke arhivske zbirke'', Bilten Historijskog arhiva komune hvarske II/1960) i genealoškoj građi (''O našim genealogijama'', Periodični izvještaj XXII/1988/ 160 ; Albero genealogico della famiglia Fio, 1993., koautor ; Rodoslovlje Fio: hvarska porodica, 1992., koautor). Niko Duboković Nadalini, zaslužni povjesničar i heraldičar rodnoga Hvara, član Društva konzervatora, Društva arhivista i Društva za proučavanje i unapređivanje pomorstva Jugoslavije, preminuo je 24. X. 1991. u Splitu. Posmrtno mu je 2001. objavljen opseži zbornik sabranih članaka pod naslovom Odabrani radovi koji je priredila Neda Anzulović, a objavio splitski Književni krug unutar svoje biblioteke ''Hvarski književni krug''. O životu i djelu N. Dubokovića Nadalinija v. Nikša Petrić, ''Zapisi o zavičajnoj baštini. Bibliografija radova (1938–1978) Nika Dubokovića Nadalini'', Prilozi povijesti otoka Hvara V (1978): 5-23 ; Neda Anzulović, ''Uz 80. obljetnicu života Nike Dubokovića Nadalinija'', Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva XXII (1990) 1: 60-61 ; Nikša Petrić, ''Obris grba – u spomen Niki Dubokoviću-Nadalini (1909–1991)'', Hanibalova luč XI (1992) 3: 3 ; Duško Kečkemet, ''Duboković Nadalini, Niko, povjesnik (Jelsa, 25. XII. 1909 – Split, 24. X. 1991)'', Hrvatski biografski leksikon 3 (1993): 644-645 ; Ivan Matejčić, ''Duboković-Nadalini, Niko, povjesničar (Jelsa, 25. XII. 1909 – Split, 24. X. 1991)'', Hrvatska likovna enciklopedija 2 (2005): 71 ; Danica Božić-Bužančić, ''In memoriam: Dr. Niko Duboković Nadalini, konzervator, povjesnik i arhivist'', Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 25 (1992): 311-312 ; Norka Machiedo-Mladinić, ''Studio Nike Dubokovića'', Prilozi povijesti otoka Hvara X (1997): 233-237 ; Milan Pojić i Redakcija, ''Duboković Nadalini, Niko, povjesničar i diplomat (Jelsa, 15.[!] XII. 1909. – Split, 24. X. 1991.)'', u: Tko je tko u NDH. Hrvatska 1941. –1945., ur. Marko Grčić, Zagreb: Minerva (Biblioteka Leksikoni), 1997., s. v. (101-102) ; Marin Zaninović, ''Dr. iur. Niko Duboković Nadalini (25. prosinca 1909 – 24. listopada 1991), u: Niko Duboković Nadalini, Odabrani radovi, prir. Neda Anzulović, Split: Književni krug (Hvarski književni krug 3), 2001., 9-15 ; ''Bibliografija radova Nike Dubokovića Nadalinija (za razdoblje od 1938. do 1991.)'', u: Duboković Nadalini, Odabrani radovi, 527-584 ; Željko Rapanić, ''Bilješka o piscu'', u: Duboković Nadalini, Odabrani radovi, 585-588 ; Mateo Bratanić, ''Izbor iz pera istraživača hvarske baštine'', Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 44 (2002): 280-282 ; Portal: http://www.nikodubokovic.com/

Leksikon hrvatske heraldike; hrvatski heraldičari; Niko Duboković Nadalini (1909. – 1991.)

http://hgzd.hr/grb-i-zastava/

engleski

Lexicon of Croatian Heraldry – Croatian Heraldists (9): Niko Duboković Nadalini (1909–1991)

Hrvatski povjesničar i heraldičar dr. iur. Niko Duboković Nadalini, podrijetlom iz poznate kapetanske i brodovlasničke obitelji, rodio se u Jelsi na otoku Hvaru na Božić, 25. XII. 1909. te je stoga i nosio nadimak Nadalini, tj. Božićević. U Švicarskoj, na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Lausanni diplomirao je i zatim 1938. doktorirao pravne znanosti disertacijom o talijansko-jugoslavenskim odnosima u razdoblju od 1914. do 1920. godine (Relations Italo-Yougoslaves de 1914 à 1920). Potom se vraća u tadašnju Kraljevinu Jugoslaviju i zapošljava u Ministarstvu vanjskih poslova u Beogradu. U vrijeme Drugog svjetskog rata bio je u diplomatskoj službi Nezavisne Države Hrvatske kao vicekonzul u Rijeci (1942.) potom konzul te diplomatski predstavnik u Trstu. Nakon rata bio je osuđen na 6 godina i zatvoren u Staroj Gradiški. No, ubrzo je temeljem intervencije prijatelja i poznanika bio pušten. Tijekom 1949./1950. službenik je Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti te biva poslan u Državni arhiv u Zadar kako bi istraživao razdoblje francuske uprave u Dalmaciji (1806. – 1814.). Također proučava povijest brodarstva rodne Jelse te uređuje arhiv Pelješkoga pomorskog društva u Orebiću. God. 1950. dolazi na rodni otok gdje prvo u Jelsi djeluje kao počasni konzervator, a zatim osniva i vodi Historijski arhiv u Hvaru. Ta ustanova – jedinstvena u granicama tadašnje Jugoslavije – 1965. mijenja ime u Centar za zaštitu kulturne baštine otoka Hvara, a danas nosi naziv Muzej hvarske baštine (Hvar). Iako pravnik po struci cijeli je svoj život posvetio arhivskom proučavanju hvarske političke, društvene, gospodarske, pomorske i kulturne prošlosti od srednjeg vijeka do 19. st. te zaštiti i konzerviranju arheoloških i drugih spomenika otoka Hvara (npr. Inventar javnih, crkvenih i privatnih arhiva otoka Hvara, 1-2/1955. – 1957. ; Pokušaj rekonstrukcije načina oblačenja na otoku Hvaru, 1955. ; Popis spomenika otoka Hvara, 1958. ; Iz korespondencije kap. Nike Dubokovića, 1963.). Brojne studije, članke, izvještaje i prikaze objavljuje u publikacijama koje sam utemeljuje i uređuje: Prilozi povijesti otoka Hvara, Zapisi o zavičaju, Bilten i Periodični izvještaj, ali i u brojnim drugim periodikama Pomorstvo, Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, Arhivski vjesnik, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Hvarski zbornik, Adriatica maritima, Radovi Instituta za hrvatsku povijest itd. Autor je i višejezičnih turističkih vodiča otoka Hvara (Hvar, Stari Grad, Vrboska, Jelsa, Sućuraj, Humac, Grapčeva špilja i dr.). Većinu pak važnijih radova objavio je u vlastitoj nakladi u tri sveska svojih Rasprava i članaka (sv. I.-II., Split 1988. i 1989., sv. III., Hvar 1991.). U heraldičkom pogledu dao je niz vrijednih prinosa poznavanju toga dijela naše povijesne i materijalne baštine na hvarskom području. Već 1956. objavljuje rad ''O sfragistici i stematologiji otoka Hvara'' (Arhivist VI/1956/ 3-4 ; ponovljeno u: Rasprave i članci II, 17-29 ; Odabrani radovi, prir. Neda Anzulović, Split, 2001., 295-311). Potom piše o ''Hvarskom općinskom grbu'' (Bilten Historijskog arhiva komune hvarske IV-V/1963/ 5-6), ''Genealogiji i heraldici Hvara'' (Bilten Historijskog arhiva komune hvarske VI-VII/1965/ 7-8), ''Grbovima u bivšoj crkvi sv. Marka (Prilozi povijesti otoka Hvara III/1969), zatim o ''Grbu sa dvoglavim orlom u Hvaru'' (Periodični izvještaj V/1971/ 32) te o ''Grbu obitelji Machiedo'' (Periodični izvještaj XII/1978/ 103), a donosi i ''Genealoške i heraldičke bilješke o obitelji Jakša'' (Mogućnosti XXIX/1982/ 3-4-5 ; također u: Od Isse do Visa. Književnost, povijest, eseji, ur. Nevenka Bezić-Božanić, Vis: Skupština općine Vis, 1982., 108-114 + 1 tab.). Javnost upoznaje te donosi heraldičku analiza grba s nadgrobne ploče romanopisca, povjesničara i diplomata Hvaranina Ivana Franje Biundovića (1573. – 1645.) u radu ''Groba Ivana Frana Biundovića u Aubonne u Švicarskoj'' (Vijesti muzealaca i konzervatora SR Hrvatske XII/1963/ 2 ; ponovljeno u: Rasprave i članci I, 83-85 ; Odabrani radovi, 151-154), a ukratko piše i o ''Studentskim grbovima u dvorištu, porticima i auli univerziteta u Padovi'' (Periodični izvještaj VII/1973/ 49). U veksilološkom pogledu daje sitan prilog o ''Pomorskoj zastavi talijanske kraljevine 1802.'' (Zadarska revija VI /1957/ 1) te o ''Trobojnici jelšanske čitaonice, općinskoj zastavi i grbu'' (Periodični izvještaj IV/1970/ 18 ; Rasprave i članci III, 82-83) i postumno o ''Grbu i zastavi općine Jelsa'' (Otok Hvar, ur. Miro M. Mihovilović, Zagreb: Matica hrvatska /Serija otoci/, 1995., 117-118). Zasebno izvještava o sfragističkoj (''Sfragističke arhivske zbirke'', Bilten Historijskog arhiva komune hvarske II/1960) i genealoškoj građi (''O našim genealogijama'', Periodični izvještaj XXII/1988/ 160 ; Albero genealogico della famiglia Fio, 1993., koautor ; Rodoslovlje Fio: hvarska porodica, 1992., koautor). Niko Duboković Nadalini, zaslužni povjesničar i heraldičar rodnoga Hvara, član Društva konzervatora, Društva arhivista i Društva za proučavanje i unapređivanje pomorstva Jugoslavije, preminuo je 24. X. 1991. u Splitu. Posmrtno mu je 2001. objavljen opseži zbornik sabranih članaka pod naslovom Odabrani radovi koji je priredila Neda Anzulović, a objavio splitski Književni krug unutar svoje biblioteke ''Hvarski književni krug''. O životu i djelu N. Dubokovića Nadalinija v. Nikša Petrić, ''Zapisi o zavičajnoj baštini. Bibliografija radova (1938–1978) Nika Dubokovića Nadalini'', Prilozi povijesti otoka Hvara V (1978): 5-23 ; Neda Anzulović, ''Uz 80. obljetnicu života Nike Dubokovića Nadalinija'', Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva XXII (1990) 1: 60-61 ; Nikša Petrić, ''Obris grba – u spomen Niki Dubokoviću-Nadalini (1909–1991)'', Hanibalova luč XI (1992) 3: 3 ; Duško Kečkemet, ''Duboković Nadalini, Niko, povjesnik (Jelsa, 25. XII. 1909 – Split, 24. X. 1991)'', Hrvatski biografski leksikon 3 (1993): 644-645 ; Ivan Matejčić, ''Duboković-Nadalini, Niko, povjesničar (Jelsa, 25. XII. 1909 – Split, 24. X. 1991)'', Hrvatska likovna enciklopedija 2 (2005): 71 ; Danica Božić-Bužančić, ''In memoriam: Dr. Niko Duboković Nadalini, konzervator, povjesnik i arhivist'', Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 25 (1992): 311-312 ; Norka Machiedo-Mladinić, ''Studio Nike Dubokovića'', Prilozi povijesti otoka Hvara X (1997): 233-237 ; Milan Pojić i Redakcija, ''Duboković Nadalini, Niko, povjesničar i diplomat (Jelsa, 15.[!] XII. 1909. – Split, 24. X. 1991.)'', u: Tko je tko u NDH. Hrvatska 1941. –1945., ur. Marko Grčić, Zagreb: Minerva (Biblioteka Leksikoni), 1997., s. v. (101-102) ; Marin Zaninović, ''Dr. iur. Niko Duboković Nadalini (25. prosinca 1909 – 24. listopada 1991), u: Niko Duboković Nadalini, Odabrani radovi, prir. Neda Anzulović, Split: Književni krug (Hvarski književni krug 3), 2001., 9-15 ; ''Bibliografija radova Nike Dubokovića Nadalinija (za razdoblje od 1938. do 1991.)'', u: Duboković Nadalini, Odabrani radovi, 527-584 ; Željko Rapanić, ''Bilješka o piscu'', u: Duboković Nadalini, Odabrani radovi, 585-588 ; Mateo Bratanić, ''Izbor iz pera istraživača hvarske baštine'', Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 44 (2002): 280-282 ; Portal: http://www.nikodubokovic.com/

Lexicon of Croatian Heraldry; Croatian Heraldists; Niko Duboković Nadalini (1909–1991)

http://hgzd.hr/grb-i-zastava/