hrvatski

Vizualni i estetski aspekti kiča

Kič je niskovrijedno stvaralaštvo s estetskim pretenzijama i ciljem dostupnosti što širem krugu ljudi. Najčešće podilazi nerazvijenom ukusu i nekim potrebama ljudi koje su na granici vrijednosne i moralne prihvatljivosti, ali s jakim emocionalnim nabojem. Kič je proizvod koji podsjeća na umjetnost, jer je, poput nje, dostupan osjetilima. Razlika je u tome što je kič loše izvedena umjetnička zamisao i najčešće je falsifikat originala koji se vrednuje kao umjetničko djelo. To ne znači da kič stvaraju ljudi koji su lišeni estetskog iskustva ; naprotiv, često ga rade umjetnici. Kič je dopadljiv, bez obzira o kojoj vrsti umjetnosti je riječ. Pri stvaranju kiča koriste se privlačne boje ili melodije koje mogu izazvati uživanje i zadovoljstvo, ali ne i misaoni ili duhovni napor. Kič pobuđuje površne i trenutne osjećaje, kao što su smijeh ili plač prilikom gledanja neke televizijske melodrame. Kič je, dakle, lažna umjetnost, lažna forma ; zavodljivost kiča na osnovu dopadljivosti uspostavlja lažni, pseudovrijednosni odnos subjekta prema objektu. U ovom radu opisuje se kič, njegov vizualni identitet, nastanak, razvoj, njegove osnovne elemente i sustav vrijednosti. Također, osvrće se i na sintagmu „kič-čovjek“ kroz društvene, psihološke i likovne analize i definicije teoretičara vizualnih umjetnosti i kulture. Kič je ovdje predstavljen kao pojava koja se ne odnosi samo na umjetnost, već se pojavljuje u različitim oblicima i područjima društvenog života.

kič; umjetnost i ne-umjetnost; popularna kultura; ukus

nije evidentirano