hrvatski

Duhovnost kao resurs snage i otpornosti obitelji u rizičnim okolnostima

Duhovnost se definira kao potreba za pronalaženjem krajnjeg smisla i svrhe u životu te želju da se živi integriranim životom. Ona je izraz ljudske humanosti, bez obzira na to što pomaže oblikovati osobu i što je izvor unutarnje snage iz koje osoba crpi potporu u vrijeme krize. Duhovnost se povezuje s ljubavlju, nadahnućem, cjelovitosti, tajanstvenošću i osobnom pobožnosti kao što su molitva i meditacija. Istraživanja su pokazala da religiozne obitelji u odnosu na one koje to nisu kroz vrijeme trajanja nesigurnosti, neizvjesnosti i stresa imaju veću razinu vjere i nade u dobar ishod, njihovi članovi rjeđe izražavaju određene socio patološke pojave. Obiteljska tragedija, neuspjeh, nevolja i razočaranje mogu pokrenuti određene promjene u obitelji te usmjeriti članove obitelji da iziđu jači i obogaćeni novim iskustvom. Cilj rada je utvrditi elemente duhovnosti kao obiteljske otpornosti u rizičnim okolnostima: vlastita bolest ili člana obitelji, smrt, starenje roditelja, kriza braka, krize u intimnim i prijateljskim vezama, izazovi u odgoju djece, Alzheimerova bolest roditelja, invaliditet u obitelji itd. Istraživačko pitanje je: Koju ulogu je imala duhovnost u nošenju s krizama u obitelji? Sudionici su osobe kojima je duhovnost važna u životu i iz nje crpe snagu za životne izazove. U prikupljanju podataka koristit se kvalitativni pristup i metoda polustrukturiranog intervjua na 12 sudionika. Za analizu podataka koristit ce se tematska analiza. Zaključci istraživanja povezat će se s ulogom i praksom socijalnog rada.

duhovnost; obiteljska otpornost; obitelj u riziku; socijalni rad.

nije evidentirano