hrvatski

Josip Kirinčić, Sveti Vid Dobrinjski, fotografije Igor Crnković – Želimir Maričić, Sveti Vid Dobrinjski: Općina Dobrinj, izvršni nakladnik Glosa d.o.o., Rijeka, 2015., 64 str.

U izdanju Općine Dobrinj i u izvršnoj nakladi riječke izdavačke kuće Glosa objavljena je knjiga Josipa Kirinčića, u svome kraju znanog kao Osipića Barovića (Gostinjac, 1924., ali zavičajno vezanog za Sveti Vid Dobrinjski), umirovljenog sveučilišnog profesora Pomorskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Knjiga jednostavno nosi naslov Sveti Vid Dobrinjski. Knjigu je uredio Josip Žgaljić, tehničko uređenje i prijelom uradila je Jasminka Maržić-Kazazi, a fotografije potpisuju Igor Crnković i Želimir Maričić. Na 64 stranice teksta kroz tri veća poglavlja (1. Otok Krk u 12. stoljeću, 2. Selo Sveti Vid Dobrinjski, 3. Devet stoljeća postojanosti) prikazana je povijest Svetog Vida, jednog od dvadesetak sela Dobrinjštine, koji prema popisu stanovništva iz 2011. godine broji svega 61 stanovnika, a danas nažalost još i manje. Knjiga, tj. monografija obogaćena je velikim brojem starih i suvremenih fotografija te vrijednim Planom naselja Sv. Vid Dobrinjski iz 2015. godine s naznačenim domaćim nazivima (nadimcima nekadašnjih i dijelom sadašnjih stanovnika) svih pojedinih kuća-stambenih zgrada sa željom autora ''da se očuvaju ta imena za buduće naraštaje jer i ti nazivi čine identitet ovoga podneblja''.

Josip Kirinčić; Sveti Vid Dobrinjski; fotografije Igor Crnković – Želimir Maričić; Sveti Vid Dobrinjski: Općina Dobrinj; izvršni nakladnik Glosa d.o.o.; Rijeka; 2015.; 64 str.

Knjiga otpočinje Prigodnim slovom Nevena Komadine, načelnika Općine Dobrinj, koji je već u svom naslovu knjigu odredio kao ''Prinos bogatoj dobrinjskoj kulturno-povijesnoj baštini''. U prvom poglavlju naslovljenom Otok Krk u 12. stoljeću ukratko su obrađeni tragovi antičke i ranokršćanske arhitekture, potom dobrinjska župa, a zaseban je dio posvećen ulozi Bizanta na otoku Krku i kasnije hrvatskog kraljevstva te Venecije. Drugo, ujedno i najopširnije poglavlje Selo Sveti Vid Dobrinjski započinje opisom crkve sv. Vida – stvarnog začetka ovoga mjesta – kao jedinstvenog primjera ranoromaničke arhitekture na Krku. Potom se detaljno razlaže temeljni dokument ovoga kraja i uopće nosećeg dijela ove knjige: Darovnica slavnoga Dragoslava. Pritom se raspravlja o spornoj dataciji Darovnice iz 1100. godine, spominje se dosadašnjih šest čitanja Darovnice, problematizira ime Slavnog Dragoslava. To je naša najstarija glagoljička isprava koja stoji na čelu hrvatskog diplomatarija: Listina hrvatskih – Acta Croatica. Do nas danas nije došla u svom izvornom obliku već je tijekom stoljeća prepisivana i prevođena te je doživjela određene preinake pa tako moguće i u