engleski

Language and Cognition: philosophically 'clear' or literary 'dense'?

Jedna od Platonovih filozofskih ostavština jest i ideja da se filozofirati mora jezikom koji je oćišćen od svega estetskog, metaforičnog, simboličnog, višeznačnog, netransparentnog, odnosno svega što se tradicionalno vezuje uz semantičku gustoću karakterističnu za književnost. Iako ni sam Platon, a ni mnogi drugi filozofski velikani, nije bio vjeran ovom idealu – Hume je izuzetno poetičan a Kant je sve samo ne transparentan – uvriježeno je mišljenje kako je jedna od ključnih razlika filozofije i književnosti upravo specifičnost uporabe jezika u svakoj od ovih domena. Na osnovi ove oprijeke – jasan i precizan jezik filozofije nasuprot semantički gustom jeziku književnosti – često se izvode stavovi o njihovoj povezanosti s istinom i spoznajom. Filozofija je tako domena istine a književnost domena obmane. U radu nudim nekoliko interpretacija ove oprijeke i pokazujem njezinu neutemeljenost.

Language ; cognition ; literature ; philosophy

nije evidentirano