hrvatski

Ranonovovjekovna melioracija Vranskog jezera i protomoderne ekološke migracije: ekonomski i ekološki uspjeh ili promašaj?

U fokusu rada je važnost lokalnih i prekograničnih migracijskih procesa u sjevernoj i središnjoj Dalmaciji, točnije njihov utjecaj na razvitak vranskog feuda tijekom 17. i 18. stoljeća. Na temelju kvalitativne analize arhivskog materijala demografske, crkvene i kartografske provenijencije u srazu s dostupnim istraživanjima sličnih fenomena nastojali smo uspostaviti korelaciju između ekonomskih i ekoloških procesa u nizinskom močvarnom prostoru na višegraničju, u odnosu na prirodnu osnovu, geo-stratešku poziciju te komunikacijsko-komercijalni (Maškovića han) i već spomenuti migracijski potencijal prostora. Mletačko-osmanski ratovi, prateći „mali rat“ a posebno mletačka rekonkvista izazvali su degradaciju prirodnog i kulturnog krajolika velikih razmjera. Spaljena su polja, dio naselja, mlinovi, solane i zapušteni mnogi ekonomski objekti koji su bili temelj prosperiteta od antičkog (akvedukti) do osmanskog razdoblja. Štoviše, mletačke su vlasti odgodile njihovu obnovu tijekom cijelog 18. stoljeća, koristeći ih kao prirodnu barijeru eventualnim ponovnim osmanskim upadima. Nazadovanje poljodjelstva, praćeno ekonomskom i demografskom stagnacijom, dijelom je bilo posljedica višestoljetnog “malog ledenog doba” ali i političkog razdvajanja priobalja od zaleđa (granicom s Osmanlijama i različitim pravno- fiskalnim sustavima podaništva unutar Mletačke Dalmacije) te orijentacije lokalnog stanovništva na transhumantno stočarenje. Tek su privatni vlasnici potražili balans vlastite ekonomske djelatnosti i ekološkog otiska koji bi zahvatom nastao u lokalnom okolišu. Dobivanjem posjeda u investituru 1752. obitelj Borelli nastoji meliorirati zemlju, valorizirati sanirani (drenirani) prostor nekadašnje antičke žitnice i privući novo stanovništvo povlasticama. Nakon isušivanja okolnih blâta odnosno prekapanja kanala između Vranskog jezera i mora (Prosika) na kojoj se zapošljavaju Bukovčani, Primorci pa i otočani, vlasnici su nastojali i dalje doseljavati novo, „svježe“ brdsko vlaško stanovništvo. Očekivali su da će ono biti izdržljivije i otpornije na nizinske groznice i malarične napadaje koji su umanjivali produktivnost radne snage unutar močvarnog prostora. Je li se provedeni privatni pionirski poduhvat melioracije posjeda pokazao ekonomski uspješnim ili pak avanturističkim eksperimentom? Kako se isušivanje i nova ekonomska eksploatacija odražavaju na protomoderne lokalne migracije odnosno eventualnu kolonizaciju kao dio svojevrsnih ekoloških migracija vezanih uz neracionalno korištenje zemlje? Je li time uspjela sesilizacija polunomadskog stanovništva ovoga prostora? Da li je ravnokotarski kraj demografski profitirao od provedenih poduhvata, odnosno predstavlja li redistribucija stanovništva odgovor na prisilne migracije akcelerirane ratnim pustošenjem i ekološkim pritiscima? I konačno, kako je okoliš „podnio“ čovjekovo zadiranje u prirodnu ravnotežu prostora, odnosno kakav je bio ishod ranonovovjekovnog sraza ekonomije i ekologije, u kratkoročnom ali i dugoročnom periodu? Sve su to pitanja na koje smo pokušali odgovoriti ovim radom.

povijest okoliša; migracije; ranonovovjekovna ekonomija; Vrana

nije evidentirano