hrvatski

Ovladavanje hrvatskim standardnim jezikom u plurilingvalnome školskome okruženju

Višejezičnost i višekulturalnost jezgreni su čimbenici jezične politike Europske unije. Već se i bilingvalna komunikacija smatra višejezičnošću jer pridonosi stvaranju multilingvalne društvene zajednice. Od europskih se govornika, dakle, očekuje uporaba barem dvaju jezika (materinski i jedan strani jezik). No, u većini europskih obrazovnih dokumenata (ZEROJ, 2005) ističe se trojna višejezična formula prema 109 kojoj se, uz materinski, preporučuje poznavanje još dvaju jezika. Dosadašnja istraživanja (Pavličević- Franić i Aladrović Slovaček, 2011) potvrđuju činjenicu da se u hrvatskoj osnovnoškolskoj praksi najčešće očituje vertikalni suodnos dvaju jezičnih kodova unutar istoga materinskoga jezika. No, uvođenjem stranoga jezika u 1. razred osnovne škole, sve se češće registira horizontalna višejezičnost, što dovodi do stvaranja meuđujezičnoga polja. Takva komunikacijska situacija nužno zahtijeva nove pristupe u procesu učenja hrvatskoga jezika jer jednojezične učenike stavlja u poziciju višejezičnika. Cilj je istraživanja ispitati utjecaj različitih jezičnih kodova na proces ovladavanja hrvatskim standardnim jezikom, osobito na razvoj komunikacijske kompetencije, kao i utvrditi interferencije jezičnih elemenata unutar međujezičnoga polja. Statistički uzorak čine učenici mlađih razreda osnovne škole. Proveden je Test komunikacijske kompetencije (Aladrović Slovaček, 2012), a rezultati su obrađeni SPSS programom za statistiku. Očekuje se da postojanje paralelnih jezičnih kodova neće biti prepreka nego prednost u višejezičnoj školskoj sredini te da će pozitivno utjecati na proces učenja hrvatskoga standardnoga jezika u ranojezičnome razdoblju.

višejezičnost; horizonatalna višejezičnost; višejezična komunikacija; međujezično polje; nastava hrvatskoga jezika u osnovnoj školi

nije evidentirano