hrvatski

Zaštita speleoloških objekata - teorija i praksa

Od 2005. godine kada je stupio na snagu Zakon o zaštiti prirode protekle su više od 3 godine, dovoljno vremena da proanaliziramo njegovu učinkovitost. U trenutku donošenja speleologe je iznenadio neopravdanom strogošću prema njima, maksimalnom zaštitom speleoloških objekata (što oni podržavaju), kompliciranim i nedorečenim uvjetima za dobivanje dopuštenja za speleološka istraživanja. Unatoč njegovim pojedinim dobrim stranama, speleolozi i javnost su svjedoci njegova neprovođenja i neučinkovitosti. U predavanju ćemo izložiti kronologiju dva slučaja ugroženih speleoloških objekata, od stanja koje su speleolozi zatekli na terenu do koraka koje (ni)su poduzele nadležne državne institucije nakon zaprimljenih prijava. Spilja u kamenolomu Tounj (8487 m) je u području vrlo aktivnog kamenoloma. Zbog radova i učestalog miniranja na površini proteklih godina došlo je do teških i nepopravljivih oštećenja u spilji. Unatoč pravodobnoj akciji speleologa i privremene zaštite, do konkretne zaštite na terenu nije došlo. Grgosova spilja 2 nalazi se pored geomorfološkog spomenika prirode Grgosove spilje. To je bila kaverna čiji je ulaz otkopan građevinskim radovima. Njena duljina je iznosila oko 25 m. Unatoč upozorenjima speleologa o vrijednostima spilje otkopavanje njenih kanala je nastavljeno. Otvoreni su novi kanali duljine 74 m. Zbog nestručnih radova pri tome su napravljena velika oštećenja na koja mjerodavne institucije nisu na vrijeme reagirale. Radovi su nastavljeni, a započeti su i novi u blizini stare Grgosove spilje kojima je otvoren još jedan ulaz u podzemlje.

zaštita prirode; zakoni; speleološki objekti

nije evidentirano