hrvatski

Problem lojalnosti državljana u Hrvatskoj i Slavoniji za vrijeme Prvog svjetskog rata

Državljanstvo možemo definirati kao pripadnost osobe državi koja se stječe i gubi na poseban način i temeljem koje između osobe i države nastaje niz prava i obveza. Pojam državljanstva je višedimenzionalan i sastoji se od dimenzije stjecanja i gubitka, dimenzije prava i obveza te dimenzije pripadnosti zajednici državljana. Ova posljednja dimenzija pripadnosti zajednici državljana pred državljane nameće poseban zahtjev lojalnosti. Drugim riječima, od državljana se traži pristajanje uz sustav vrijednosti karakterističan za tu zajednicu. Teorija i iskustvo pri tome ukazuju da se očekivanja vlasti u pogledu lojalnosti državljana mijenjaju u stanjima krize na način da su ona tad puno viša. Ovu osnovnu teoretsku postavku analizirat ćemo na primjeru Hrvatske i Slavonije tijekom Prvog svjetskog rata. Tad su, naime, autonomni hrvatsko-slavonski i zajednički ugarsko-hrvatski organi, a također i vojne vlasti, raznim mjerama promovirali lojalnost državljana vladaru, Hrvatskoj i Slavoniji, zemljama ugarske krune i Monarhiji. Usporedno s time provođene su mjere utvrđivanja lojalnosti vlastitih državljana. U sklopu toga poduzete su brojne pretrage kuća koje su imale za cilj otkriti inkriminirajuće materijale, poput stranih zastava i grbova stranih država, slika stranih vladara, a također je ispitivano i ponašanje državljana uoči i tijekom rata. Kao odgovor na problem lojalnosti vlasti su politički sumnjive i potencijalno nelojalne pojedince zatvorile, neke su otpustile iz državne službe, a velik broj državljana je interniran.

lojalnost ; državljanstvo ; Hrvatska i Slavonija ; Prvi svjetski rat

nije evidentirano