hrvatski

Utjecaj prostornog rasporeda prijemnika i predajnika na propagaciju svjetlosnog signala slobodnim prostorom

Sustavi kod kojih se signal prenosi svjetlosnim impulsima nazivaju se optičkim sustavima. Sustavi za prijenos optičkog signala nastali su kao jedno od mogućih rješenja problema nedostatka širine frekvencijskog pojasa. Svaki se optički sustav sastoji od predajnika, prijemnika i medija za prijenos signala. Ovisno o mediju, optički se sustavi mogu podijeliti na svjetlovodne i nevođene optičke sustave. Svjetlovodni optički sustavi kao medij koriste optička vlakna odnosno svjetlovode, dok nevođeni optički sustavi kao medij koriste slobodni prostor odnosno zrak. U današnje vrijeme svjetlovodni optički sustavi rašireniji su nego FSO sustavi, ali razvojem novih tehnologija i FSO sustavi se sve više primjenjuju jer omogućuju brz i siguran prijenos podataka i jednostavnu i jeftinu implementaciju što je osobito zanimljivo poslovnim poduzećima. Izrađeni laboratorijski modeli omogućili su mjerenjima usporediti karakteristike različitih svjetlosnih izvora i fotodetektora. Mjerenjima se ustanovljeno da su laserske diode bolje za prijenos signala na veće udaljenost zbog užeg kuta divergencije, dok su svjetleće diode bolje za prijenos na manje udaljenosti, ali nije potrebno da prijemnik i predajnik budu savršeno usmjereni što je uvijet za propagaciju signala kada se koriste laserske diode. Povećanjem udaljenosti između prijemnika i predajnike i promjenom kuta između njih, povećava se broj pogrešno primljenih znakova, a maksimalna moguća brzina prijenosa se smanjuje. Povećanjem viskoznosti i količine čestica u tekućini te smanjenjem prozirnosti tekućine koja se koristi kao medij za prijenos signala također se povećava broj pogrešno primljenih znakova.

nevođeni optički prijenos; svjetlovodni optički prijenos; optički prijemnik; optički odašiljač; izvor svjetlosti; fotodetektor

nije evidentirano