hrvatski

Modernizam u hrvatskom igranom filmu: nacrt tipologije

Modernizam u hrvatskom igranom filmu pristupa raspravi o modernizmu u kinematografiji s mnogih strana: što je to uopće filmski modernizam? Zar nije film kao medij 20. stoljeća nužno moderan? Kako tumačiti filmske modernizme u općem toku povijesti moderne umjetnosti? Izvodi li filmska povijest samu sebe uvijek iznova ili se možemo odvažiti i ustvrditi da postoje dva temeljna tipa narativnoga filma – klasični i moderni? Da li je hrvatski film ikada bio moderan? Kad je to bio, koliko je bio moderan i na koje sve načine? Što se zbiva kad se na stilistički zemljovid europskoga filmskog modernizma, u postojeće tipologije i klasifikacije, ucrtaju filmovi nastali u Hrvatskoj između sredine 1950-ih i početka 1980-ih, a što kad se jedna moguća tipologija modernizma u lokalnoj kinematografiji pokuša sravniti s globalnim stilističkim klasifikacijama? Što s činjenicom da hrvatski film u to vrijeme nije bio nacionalna kinematografija? Što s nepreglednom stilskom heterogenošću modernizma na filmu te koliko ga je i gdje u hrvatskim filmovima? Stoga i jest posrijedi nacrt tipologije, prividni pogled odozgo koji je proizašao iz cjeline pogledanoga filmskog korpusa.

film; kinematografija; modernizam; hrvatski film; autorska kinematografija; modernistički film

prerađena verzija doktorske disertacije obranjene 2012. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu