hrvatski

Brodarsko – obrazovni čimbenici stanja splitskog pomorstva u drugoj polovici 19. stoljeća

Druga polovica 19. st. obilježena je transformacijom s jedrenjačkog na parni pogonu u brodarstvu. Takvo je stanje ostavilo negativne posljedice kako na dalmatinsko, a tako i na splitsko brodarstvo. Kao najveći grad i urbanistička cjelina srednjodalmatinskog akvatorija, splitsko brodarstvo reflektiralo se na cjelokupno područje u gospodarskom i poduzetničkom smislu. Ovaj prijelaz značio je smanjivanje brodarski aktivnosti privatnih poduzetnika zbog nemogućnosti prilagodbe na nove okolnosti, ponajviše zbog financijskih, ali i svjetonazorskih prepreka. Uz to su vezana i pomorska zanimanja koja su za upravljanje i službu na parobrodu zahtijevala formalnu, a ne kao do tada praktičnu, izobrazbu. Političke prilike koje su obilježile povijest naših prostora početkom 19. stoljeća nepovoljno su se odrazile na razvoj pomorskog školstva, premda su bili izrađeni nacrti kojima se predlagalo osnivanje više državnih pomorskih škola uzduž naše obale oni nisu bili realizirani. Značajniji angažman državnih vlasti ipak nije zabilježen prije sredine 19. stoljeća kada je bila pokrenuta inicijativa za osnivanjem više javnih pomorskih škola na našoj obali. Godine 1849. pristupilo se njezinoj realizaciji te je temeljem rješenja Franje Josipa I. od 24. rujna 1849. bila donesena odluka o otvaranju većeg broja javnih pomorskih škola i to u Bakru, Zadru, Splitu, Dubrovniku i Kotoru. Nastava u pomorskoj školi u Splitu počela je godine 1850. i u kontuinitetu se odvijala do godine 1879. kada je reorganizacijom pomorskih škola bila ukinuta. Odlukom o ukidanje pomorske škole na duže je vrijeme prolongirana mogućnost kvalitetnog pomorskog obrazovanja stanovnika Splita i njegove okolice.

jedrenjaštvo; parobrodarstvo; pomorsko školstvo u Dalmaciji; pomorska škola (nautika) u Splitu; pomorsko obrazovanje

nije evidentirano