hrvatski

Nedostatak kopna na Zemlji - predvidiva kataklizma održivosti

Planet Zemlja za sada nam pruža sve što nam je potrebno za život i napredovanje. Kako nam pokazuju rezultante i točka sloma održivosti iz Grafikona 3. moramo najoštrijim nastojanjima izbjeći daljnje negativne utjecaje ne samo ovih pet osnovnih globalnih ekoloških problema. Imamo samo dvije opcije rješenja ovog civilizacijskog problema. Prva je da možemo još više produbiti socijalni rascjep u međunarodnim razmjerima koji bi završio nasiljem i sukobom zbog zadovoljavanja potreba za prirodnim resursima, i druga, da je hitno nužna na globalnoj razini „preraspodjela bogatstva s bogatog Sjevera na slabije razvijeni Jug, i s bogatih na siromašne … što bi imalo ukupni pozitivni utjecaj na okoliš jednostavno tako da se isključe ekstremi bogatstva i siromaštva“ (Carter, 2004: 67). Veća pomoć Zapada najsiromašnijim zemljama u svakom pogledu je jedina garancija da se iskorijene vojne aktivnosti i terorizam te zaustave velike migracije stanovništva iz Afrike i Azije u gospodarski razvijene zemlje zapada. Nakon dijela prošlostoljetnog i ovostoljetnog empirijskog promatranja iskazanim kroz slike pogoršanja stanja osnovnih globalnih ekoloških problema, shvaćamo da su ljudi ti koji moraju preuzeti odgovornost za opstojnost života na Zemlji. Krajem prošlog stoljeća uvjereni smo da moramo živjeti uzajamno sa svom zajednicom života, osim sa nama samima. Naša sudbina i sudbina Zemlje moraju postati jedno. Temeljem tog novog znanja ljudi će postepeno razvijati načela novog etičkog ponašanja, ili je ono, kako se pita N. Carter biti „Je li traganje za etičkim kodeksom temeljeno na ovisnosti o prirodi, osuđeno na propast “. S obzirom na mogućnost sloma održivosti planeta Zemlje, što prije se moramo preorijentirati na očuvanje postojećih prirodnih resursa, osiguravanje materijalnih potreba pod novim uvjetima i stvaranje jedne nove infrastrukture i tehnologije proizvodnje tj. nove Permakulturne paradigme „na način dizajniranja ljudskih prostora s ciljem stvaranja uravnoteženih i održivih sustava“ (Motik, Šimleša, 2007: 22), a jedan od važnih kriterija koji će se uzimati kod ocjenjivanja uspješnosti permakulturne paradigme je upravo ekološki otisak. „Dakle, permakultura je u stvari sredstvo kojim je moguće doći do cilja – održivog načina života. To podrazumijeva reorganizaciju sadašnjeg načina života, a to se posebice očituje u tome kako koristimo resurse, način na koji trošimo energiju, gradimo kuće, uzgajamo hranu itd.“ (Motik, Šimleša, 2007: 22), No, bez obzira na ljudsku sposobnost tom prilagođavanju i prilagodljivosti, mora postojati bojazan da će sve brojnije stanovništvo Zemlje biti ti koji će na određeni način provocirati „tlo kao temelja održivog razvoja“ (Kisić, 2012: 13). Provedeni matematički izračuni navedeni u radu o broju potrebnih globalnih hektara po stanovniku - gha/st, danas ukazuju na radikalni diskontinuitet između čovjeka i okoliša, što smatram grubim ignoriranjem i nepridržavanjem temeljnih prirodnih pravila, principa i zakonitosti, tj. nerazumijevanjem funkcioniranja prirode od strane nas ljudi koji smo dio nje. Stječe se uvjerenje, na temelju rezultata istraživanja da je kopno ključ prirodnih resursa i same održivosti, „jer minerali tla povezuju pedosferu i litosferu, vlaga tla povezuje pedosferu i hidrosferu, a zrak u tlu povezuje pedosferu i atmosferu. Značenje je tla kao prirodnog resursa i u tome što ima utjecaj na globalne probleme okoliša kao što su promjena klime, limitiranje rasta prirodnog raslinstva, uspostavljanje i zaštita biološke raznolikosti, produkcija i tržište hrane“ (J. Martinović, 2000:215). S obzirom na postavljeni broj ekoloških problema, ovaj model je pojednostavljen i nedovršen. Potpuno sam svjestan njegovih nedostataka zbog neuključivanja ostalih resursa ; ekonomskog, socijalnog i društvenog utjecaja, ali sam uvjerenja da je model koristan za shvaćanje opstanka stanovnika našeg planeta, uslijed djelovanja ekoloških pritisaka/sila iskazanih rezultantom osnovnih globalnih ekoloških pritisaka, te posljedica po Zemlju u prostorno– vremenskom okviru kad tu rezultantu suprotstavimo trendu rasta globalnog stanovništva. Prostorno, zato što su se ekološki problemi mogli ispitivati i tamo gdje ih ne možemo neposredno promatrati, dakle u zemljinom podzemlju - nafta, hrana, voda, i nadzemlju – u visokim slojevima naše atmosfere. Vremenski, zato što su se ti problemi mogli pratiti kroz godine i time saznati ne samo kako, već i kojom se brzinom i intenzitetom mijenja okoliš te posljedice po Zemljinu neodrživu budućnost.

tlo; voda; šume; energija; ekološki pritisak

nije evidentirano