hrvatski

Odgovornost radnika za štetu poslodavcu

U ovom radu je razrađen institut odgovornosti radnika za štetu poslodavcu. Ugovor o radu je temelj zasnivanja i izvor prava kojim se uređuje sadržaj radnog odnosa, te se njime utvrđuju prava, obveze i odgovornosti subjekata tog pravnog odnosa, a to su radnik i poslodavac. Posljedica nepostupanja prema ugovoru o radu jest i odgovornost za tako nastalu štetu, čime je nastala i obveza popravljanja štete nastale postupcima ili propuštanjima. Zakonom o radu propisane su pretpostavke uz koje postoji odgovornost radnika za štetu poslodavcu. Radnik koji je na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokovao štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi. Radnik odgovara za štetu po kriteriju dokazane krivnje, što znači da je obveza poslodavca radniku dokazati krivnju u stupnju namjere ili krajnje nepažnje. Kroz rad je prikazano nekoliko primjera iz sudske prakse, a koji su vezani upravo za kriterij i stupanj krivnje po kojem radnik odgovara poslodavcu. Glede načina popravljanja prouzročene štete, korišteni su opći propisi obveznog prava, a to je prije svega Zakon o obveznim odnosima. Prateći sve zakonske propise koji su usko vezani uz institut odgovornosti radnika za štetu poslodavcu, isti je detaljno razrađen, uz pojedine primjere iz sudske prakse.

Radnik; odgovornost za štetu; poslodavac; Hrvatska

nije evidentirano