hrvatski

Povrtlarstvo Hrvatske u razdoblju od 2005. do 2014. godine

U završnom radu istražene su promjene u povrtlarstvu Hrvatske u razdoblju od 2005. do 2014. godine, kako za ukupno povrtlarstvo tako i za najznačajnije povrtne vrste (rajčica, paprika, krastavci). U radu su korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS), Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Hrvatske gospodarske komore (HGK) te neka dosadašnja istraživanja. Prikazani su ekonomski pokazatelji proizvodnje za odabrane povrtne kulture: rajčicu, papriku i krastavac. Navedene kulture uzgajaju se na otvorenom i u zaštićenim prostorima. Rajčica osim kao konzumna kultura uzgaja se i za potrebe prerađivačke industrije (Umag) no u nedostatnim količinama u odnosu na domaće potrebe. Paprika je jedna od najprofitabilnijih kultura zbog prihoda, ali i dugog razdoblja vegetacije. Krastavci su kultura koja se za čiju je izvansezonsku proizvodnju pogodno mediteransko područje, dok se uglavnom tijekom sezone uzgaja na otvorenom. Općenito, uzgoj povrtlarskih kultura je dohodovno isplativija i radno intenzivnija proizvodnja ako uspoređujemo s uobičajenim ratarskih kulturama. Da bi se maksimalno iskoristio potencijal uzgoja takvih kultura potrebno je povećati kapacitete proizvodnje u zaštićenim prostorima Značajan problem proizvođača povrća je da se povrće ne uzgaja sukladno uobičajenim standardima tržišne kvalitete te je ona nekonkurentna u odnosu na uvozno povrće. Najveći udio u tržišnoj proizvodnji imaju obiteljska gospodarstva, dok manji dio (4%), imaju poduzeća proizašla iz bivšeg socijalističkog sektora. Razvitak treba planirati prema postupnom povećanju iskorištenja raspoloživih kapaciteta i povećanju intenzivnosti proizvodnje prema razvitku poljoprivrede te sadašnjim i planiranim kapacitetima prerađivačke industrije. Dobiveni rezultati mogu se koristiti u svrhu ukazivanja na tendencije unapređenja proizvodnje povrća u budućnosti.

proizvodnja povrća; Hrvatska; Europska unija; SWOT analiza

nije evidentirano