hrvatski

“Boga hvaliti, puk sabirati, mrtve oplakivati”. Katoličko zvono sa sahat-kule u Foči u sjeveroistočnoj Hercegovini

Sa svih prostora koje su pregazila kopita njihovih konja, Osmanlije su ne samo odvodili roblje, nego i plijenili sve do čega su mogli doprijeti. Osobita meta njihovih osvajačko-pljačkaških pohoda bile su kršćanske institucije i bogomolje iz kojih su pljačkali sve što se moglo odnijeti, uključujući i zvona s njihovih zvonika. Bez obzira na i reljefe raspetoga Krista, Bogorodice, svetaca i natpisâ koji su ih nerijetko ukrašavali, postavljali su ih na svoje sahat-kule ukoliko ih nisu pretopili u topove i streljivo. Prethodno su s njih uklanjali klatna, zamjenjujući ih metalnim batovima koji su udaranjem o njihove vanjske stijenke mjerila vrijeme te na taj način sazivala islamske vjernike na molitvu. From all the lands that they ran over with the hooves of their horses, the Ottomans took not merely slaves, but everything they possibly could. Particular targets for their conquering and looting raids were Christian institutions and churches, where they plundered everything they could carry, even including bells from bell towers. Regardless of the reliefs of Christ on the Cross, the Virgin Mary, saints, and inscriptions that often decorated them, they placed them in their clock towers, if they did not melt them down for cannons and ammunition. First they removed the clapper, instead using metal hammers to strike the outside surface of the bell and mark time, in this manner calling the Islamic faithful to prayer.

Bosanski vilajet ; Foča ; sahat-kule ; katolička zvona sa sahat-kula

nije evidentirano