hrvatski

Pragmatički aspekti dramskoga dijaloga u qui pro quo situacijama

Kako bi bio vjerodostojan i uvjerljiv i kako bi se shvatila ozbiljnost i važnost onoga o čemu govori, dramski dijalog mora preuzeti sve osobine „prirodnih“ dijaloga. To je jedini način na koji može prikazati „stvarnost“ događaja. Slijedeći razgovorni diskurs i preuzimajući sve njegove zakonitosti, dramski dijalozi preuzimaju i ono što u razgovornom diskursu nije poželjno: nejasnoće i nerazumijevanja. U kontekstu književnoumjetničkoga djela to ima određenu svrhu. U dvjema qui pro quo situacijama u Držićevu Skupu uporaba upravo jezičnih „nesavršenosti“, prikazana narušavanjem Griceova načela suradnje i njegovih maksima, različitom uporabom načela uljudnosti Geoffreya Leecha i s njim povezanih pojmova „pozitivnoga i negativnoga obraza“ P. Brown i S. Levinsona, otkriva smisao teksta u cjelini.

qui pro quo; načelo suradnje; načelo uljudnosti; „pozitivni“ i „negativni obraz“; komedija karaktera; društvena satira; Marin Držić

nije evidentirano