hrvatski

Emocionalna regulacija i zadovoljstvo poslom i životom kod učitelja: posredujuća uloga emocionalnih iskustava

Istraživanja pokazuju da emocije koje učitelji doživljavaju na poslu, kao i strategije koje koriste kako bi ih regulirali, utječu na percipiranu razinu njihove subjektivne dobrobiti. Primjerice, pozitivne emocije te učinkovite strategije emocionalne regulacije (npr. reprocjena) općenito doprinose percepciji povećanog zadovoljstva poslom i životom te štite od doživljaja sagorijevanja na poslu. S obzirom da neka istraživanja sugeriraju da je trajanje pozitivnog i negativnog afekta bolji prediktor subjektivne dobrobiti pojedinca nego sam njegov intenzitet, cilj ovog istraživanja bio je ispitati odnose između emocionalnih iskustava (u posljednja četiri tjedna), strategija emocionalne regulacije te subjektivne dobrobiti učitelja. Preciznije, nastojala se ispitati posredujuća uloga pozitivnih i negativnih emocionalnih iskustava u odnosu između različitih strategija emocionalne regulacije (izbjegavanje situacije, aktivno modificiranje situacije, reprocjena, supresija i respiracija) te zadovoljstva poslom i životom. U istraživanju je sudjelovalo 505 učitelja predmetne nastave zaposlenih u hrvatskim osnovnim školama (M= 41.39, 101 učitelj muškog spola). Rezultati procedure koju su preporučili Baron i Kenny (1986), pokazuju da pozitivna i negativna emocionalna iskustva u potpunosti posreduju odnos respiracije te zadovoljstva poslom i životom. Nadalje, emocionalna iskustva djelomično su posredovala odnos između aktivnog modificiranja situacije i zadovoljstva poslom. U skladu s dobivenim rezultatima, učitelje predmetne nastave važno je poučavati učinkovitim strategijama i tehnikama mijenjanja samog sebe ili vanjskih značajki emocionalne situacije u svrhu ojačanja njihove psihološke dobrobiti.

učitelji; emocionalna regulacija; emocionalna iskustva; zadovoljstvo poslom i životom

nije evidentirano