hrvatski

Biostatika djelomične proteze i estetski retencijski elementi

Jedino djelomična proteza koja je planirana i izrađena uz poštivanje tehničko-mehaničkih i bioloških kriterija uklopit će se u usnu šupljinu i osigurati ravnomjernu raspodjelu opterećenja na mukogingivna tkiva i na parodont uporišnih zuba. Nošenje djelomične proteze treba omogućiti harmoničnu funkciju stomatognatog sustava. Biostatički problem djelomične proteze nastaje uglavnom zbog razlike između stupnja pomičnosti preostalih zuba i stupnja pomičnosti protezne baze na rezilijentnom čeljusnom tkivu. Postupci planiranja i izrade djelomičnih proteza provode se u skladu s pragom biološke izdržljivosti tkiva na koja će se opterećenje prenositi. Meka i koštana tkiva ležišta djelomične proteze ne smiju se preopterećivati, da se ne prekorači biološki prag podnošljivosti, koji jako varira od pojedinca do pojedinca. Teleskopski sustavi nadmašuju sva ostala sredstva veze, prije svega svojom mehaničkom robusnošću. Sekundarnim povezivanjem u blok stabiliziraju se uporišni zubi, a skidanjem proteze omogućeno je održavanje besprijekorne higijene. Navedenim prednostima treba dodati još i zadovoljavajuću funkcijsku trajnost nadomjestka, koja je veća od bilo kojeg drugog sredstva veze. Najveća zapreka široj primjeni teleskopskih i konusnih kruna leži u tome što zahtijevaju veoma visok standard stručnog znanja i manualne spretnosti stomatologa i zubnog tehničara. Potreba opsežnog brušenja uporišnih zuba predstavlja manjkavost.

djelomična proteza

nije evidentirano