hrvatski

Uloga suda kao tijela državne vlasti u insolvencijskim postupcima – od rimskih „praetora“ do novog hrvatskog Stečajnog zakona i konvencijskih „tribunala“

Dana 01. rujna 2015. na snagu je u Republici Hrvatskoj stupio novi Stečajni zakon (NN, br. 71/15. – dalje: SZ). Time je zakonodavac nakon trogodišnjeg eksperimentiranja u upravnom postupku i kroz upravna tijela (definirano Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN, br. 108/12., 144/12., 81/13. i 112/13.)) ponovno ovlasti vođenja i odlučivanja predstečajnim postupkom vratio sudu. Pritisak za ovakve reforme, odnosno za ponovno jaču ulogu suda u novom SZ, vršila je i primjena čl. 6. iz Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN-MU, br. 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje: Konvencija). Naime, praksa Europskog suda za ljudska prava (engl. European Court of Human Rights, franc. Cour Européenne des Droits de l’Homme) (dalje: ECHR) naznačuje kako se čl. 6., st. 1. primjenjuje na stečajni postupak (exempli causa, S.p.r.l. ANCA and Others protiv Belgije, odluka, 10. prosinca 1984.). To je bitno jer dvojba koja se odnosila na samu legitimnost procesa dejudicijalizacije kroz (prijašnji) model predstečajne nagodbe predstavlja činjenicu da stečajno pravna zaštita mora biti u nadležnosti onog tijela koje Konvencija označava sintagmom „tribunal“ (koji bez obzira na to kojoj vlasti pripada), a danas ta svojstva u pozitivnom pravu ima samo tijelo državne vlasti - sud. Stoga iako suvremeni ekonomski odnosi sa svojom socijalnom pozadinom nameću određene reformske promjene u samom shvaćanju položaja suda u stečajnom postupku, analizirajući fenomen predstečajnih nagodbi potrebno je ignoriranje očiglednih činjenica da bi se suprotstavili tezi kako je stečajni postupak, shvaćen u najširem smislu riječi, tradicionalno sudski postupak, dakle postupak koji se vodi pred nadležnim sudom. Naravno, postoje i određeni izvansudski (neformalni) aranžmani, primjerice pre-pack model, ali njih u konačnici mora potvrditi i ozakoniti sud. Stoga kako bi potvrdili navedenu tezu, autori analiziraju i opravdavaju ulogu suda u stečajnim postupcima počevši od rimskog prava do novog hrvatskog SZ i recentne judikature ECHR-a vezane uz čl. 6. Dakle, u radu će se analizirati i praksa Europskog suda za ljudska prava u postupcima po čl. 6. Europske konvencije (pravo na pristup sudu) jer polazimo od pretpostavke da saznanja o ovome mogu biti ključna za razumijevanje problematike rada, kao i za pravilno tumačenje pojma „sud“, koje je utemeljeno na praksi Europskog suda za ljudska prava i europskom pozitivnom pravu. Aktualnosti teme doprinosi i činjenica da se u pravu Bosne i Hercegovine raspravlja o prijedlozima koji su ostvarivi u stečajnim propisima entiteta i Brčko distriktu BiH, a tiču se recepcije izvansudskog modela reorganizacije odnosno instituta predstečajne nagodbe.

insolvencijsko pravo ; uloga suda ; povijesni pogled

nije evidentirano