hrvatski

Učinkovitost denitrifikacije u morskom recirkulacijskom akvakulturnom sustavu

U ovoj disertaciji istraživana je učinkovitost denitrifikacije u morskom recirkulacijskom akvakulturnom sustavu. Denitrifikacija je proučavana u dva bioreaktora ispunjena pergolarom (cijevnom polietilenskom mrežom) kao nosačem denitrifikacijskih bakterija, kao izvor ugljika korištena je sladovina, a praćene su promjene relevantnih pokazatelja kvalitete vode ; saliniteta, temperature, pH i koncentracija otopljenog kisika, nitratnog, nitritnog i amonijakalnog dušika. Pergolar se pokazao dobrom podlogom za naseljavanje bakterija, a sladovina dobrim izvorom ugljika za denitrifikaciju. Faza indukcije denitrifikacijskih biofiltara trajala je 287 dana. Denitrifikacija je bila najučinkovitija u stacionarnim uvjetima kad je brzina uklanjanja nitratnog dušika iznosila 40 mg/Ld, ili izraženo prema površini pergolara 121 mg/m2d, a prema njegovu volumenu 485 mg/Ld. Faza indukcije rotacijskog biološkog kontaktora kao nitrifikacijskog biofiltra trajala je 160 dana, a postignuta je brzina uklanjanja ukupnoga amonijakalnog dušika od 40 mg/Ld. Filogenetička analiza mikrobnih populacija u recirkulacijskom akvakulturnom sustavu sekvenciranjem sljedeće generacije pokazala je da je u nitrifikacijskom biofiltru bio znatan broj bakterija što provode oksidaciju amonijaka i nitrita, dok je u denitrifikacijskim bioreaktorima bio velik udio bakterija što provode heterotrofnu i autotrofnu denitrifikaciju, a bilo je i onih što sudjeluju u kruženju sumpora. Razvijena je stabilna nitrifikacijska populacija sposobna ukloniti amonijak koji bi nastao uzgojem ribe u realnim proizvodnim uvjetima, kao i stabilna denitrifikacijska populacija sposobna ukloniti nitrat koji bi nastao nakon nitrifikacije.

denitrifikacija; filogenetička analiza; nitrifikacija; morski recirkulacijski akvakulturni sustav; pergolar; sekvenciranje sljedeće generacije; sladovina

nije evidentirano