Mupirocinska osjetljivost zlatnog stafilokoka (CROSBI ID 405754)
Ocjenski rad | diplomski rad
Podaci o odgovornosti
Divjak, Vjekoslava
Marina Bubonja Šonje
hrvatski
Mupirocinska osjetljivost zlatnog stafilokoka
Stafilokoki su dio normalne mikrobiote kože čovjeka koji mogu uzrokovati različite oportunističke infekcije. Procjenjuje se da Staphylococcus aureus (zlatni stafilokok) kolonizira područje nosnica u oko 25 do 30% populacije. Infekcije bakterijom S. aureus su vrlo česte u hospitaliziranih bolesnika, a najugroženiji su imunokompromitirani bolesnici, novorođenčad, kirurški bolesnici te bolesnici koji se liječe u jedinicama intenzivnog liječenja. Razvojem moderne medicine i porastom ugradnje implantata, povećava se broj infekcija koju ova bakterija uzrokuje. MRSA soj predstavlja bakteriju koja je razvila otpornost prema svim lijekovima koji spadaju u skupinu beta-laktamskih antibiotika. U ovu skupinu antibiotika spadaju penicilinski, cefalosporinski, monobaktamski i karbapenemski antibiotici. U svrhu pojašnjenja porijekla i izvora MRSA sojeva, uspostavljena je podjela na bolničke, HA MRSA (engl. Healthcare-acquired MRSA) i izvanbolničke, CA MRSA (engl. Community-Associated MRSA) sojeve koji potječu iz kliničkih uzoraka bolesnika koji nisu bili nedavno hospitalizirani, te sojeve životinjskog porijekla ili LA MRSA (engl. Livestock-Associated MRSA) Za dekolonizaciju MRSA i MSSA iz područja vestibuluma nosa najčešće se koristi antibiotik mupirocin. Mupirocin je antibiotik za lokalnu primjenu koji inhibira sintezu proteina gram-pozitivnih bakterija vežući se na enzim izoleucil-tRNK sintetazu. Iako je dekolonizacija mupirocinom jedna od najčešće primjenjivanih metoda, problem je ponovna kolonizacija nakon provedenog postupka. Ovo istraživanje je provedeno na ukupno 100 sojeva koagulaza pozitivnih stafilokoka izoliranih iz različitih kliničkih uzoraka prethodno identificiranih kao S. aureus rutinskim laboratorijskim metodama. Dodatnim je metodama identifikacije utvrđeno da je 88 izolata S. aureus dok su ostali pripadnici skupine koagulaza negativnih stafilokoka. Disk difuzijskom metodom određena je osjetljivost na cefoksitin te diskove mupirocina različitih koncentracija. Osjetljivost na cefoksitin, oksacilin, vankomicin i mupirocin određena je i E-testom. Većina testiranih sojeva bila je osjetljiva na meticilin (76 sojeva), uz 12 rezistentnih (MRSA) izolata. U obje je skupine zabilježena podjednaka rezistencija na mupirocin (7-8%). Iako se ne radi o visokom udjelu rezistencije, svi sojevi su imali rezistenciju visokog stupnja (MUP RH ).
S. aureus; MRSA; mupirocin; antimikrobna osjetljivost
nije evidentirano
engleski
Susceptibility od Staphulococcus aureus to mupirocin
nije evidentirano
S. aureus; MRSA; mupirocin; antimicrobial susceptibility
nije evidentirano
Podaci o izdanju
52
19.09.2016.
obranjeno
Podaci o ustanovi koja je dodijelila akademski stupanj
Fakultet zdravstvenih studija
Rijeka