hrvatski

Arhitektura Mirogoja između Italije i Srednje Europe

Zagrebačko groblje Mirogoj ubraja se u najmonumentalnije primjere europskih grobljanskih kompleksa 19. stoljeća. Arkade sagrađene uz zapadnu i dijelom sjevernu granicu groblja svojom veličinom i arhitektonskim rješenjem pak nemaju paralele u onodobnoj srednjoeuropskoj arhitekturi, iako je Zagreb u vrijeme kada su se počele graditi (1879.) bio neusporedivo manji grad od Beča, Budimpešte ili Praga, glavnih metropola Austro-ugarske Monarhije. U ovome radu analizirat će se koji su bili glavni uzori za izgradnju arkada te za koncipiranje njihova arhitektonskog rješenja. S jedne strane ukazat će se na utjecaje talijanskih arhitektonskih groblja 19. stoljeća (Verona, Vicenza, Trst, Bologna, Genova, Siena i druga), a s druge srednjoeuropskih groblja s arkadama ili kolonadama koje se pod utjecajem Italije počinju javljati od drugog desetljeća 19. stoljeća, no ubrzo poprimaju posebna arhitektonska obilježja. Neorenesansni stil odabran pri projektiranju Mirogoja nastavlja se na tendencije započete upravo u srednjoeuropskoj arhitekturi sredine 19. stoljeća, ponajprije na arhitekturu minhenskog Južnog groblja arhitekta Ludwiga von Gärtnera, te na rješenje groblja u Karlsruheu Josefa von Durma, a vjerojatan je i utjecaj bečkog novog Centralnog groblja. Utjecaji ovih i drugih primjera na arhitektonsko rješenje Mirogoja, koje je osmislio arhitekt Herman Bollé, bit će podrobno analiziran, kao i oblikovno rješenje središnje građevine kompleksa, kapele Krista Kralja. Mirogojski kompleks srednjoeuropske uzore slijedi i svojim osnovnim prostornim ustrojstvom – primjer je kombiniranja arhitektonskog i parkovnog tipa groblja, pa će se posebno obraditi i pitanje urbanističkog osmišljavanja otvorenog dijela groblja.

Zagreb ; Mirogoj ; groblje ; Camposanto ; 19. stoljeće ; historicizam ; neorenesansa ; Herman Bollé ; Rupert Melkus

nije evidentirano