hrvatski

Učestalost primjene konstruktivističkih pristupa učenju u nastavi prirode i društva

U ovom radu provedena je komparativna analiza obilježja konstruktivističke i tradicionalne nastave prirode i društva. Pritom se polazi od pretpostavke da je konstruktivistički pristup u nastavi prirode i društva bitan čimbenik u razvoju učeničkih kompetencija te da takav pristup treba predstavljati temelj suvremenog obrazovanja. U tom kontekstu provedeno je istraživanje čiji je cilj bio ispitati učestalost primijene konstruktivističkih pristupa, te identificirati najučestalije primjenjivane konstruktivističke postupke u nastavi prirode i društva. Istraživanje je provedeno na uzorku 126 učitelja razredne nastave županije Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Rezultati pokazuju da učitelji konstruktivističke pristupe u nastavi prirode i društva primjenjuju često te da osobito često primjenjuju postupke za aktivaciju dubljih misaonih procesa učenika. Također je detektirano da učitelji nedovoljno često povezuju nastavne sadržaje prirode i društva sa stvarnim životnim kontekstom. Dobiveni rezultati upućuju na zaključak da je nastava prirode i društva anketiranih ispitanika utemeljena na konstruktivističkoj paradigmi učenja i poučavanja. Na temelju takvoga nalaza može se zaključiti da je u nastavi prirode i društva već ostvaren pomak od tradicionalne nastave usmjerene na učitelja prema suvremenijoj nastavi usmjerenoj na učenika, što predstavlja dobar temelj za nadolazeću kurikulumsku reformu.

aktivno učenje ; konstruktivistički pristup ; nastava prirode i društva ; tradicionalna nastava ; učitelji ;

nije evidentirano