hrvatski

Sekundarni žanrovi u „Odmetniku“

U radu naslovljenom „Sekundarni žanrovi u 'Odmetniku'“ središnji je predmet istraživanja roman Ivana Antunovića Odmetnik (1875.). Nakon uvodne bio-bibliografijske kontekstualicije pozornost je usmjerena na istraživanje Antunovićeve epistolarne „skrivene poetike“. Naime, Pavao Pavličić je napisao da stari hrvatski pisci nisu pisali poetičke traktate, ali da su zato sažeto u uvodnim posvetnim tekstovima svojih djela progovarali o svojim poetičkim stavovima (P. Pavličić, Skrivena teorija, 2006.). Prozna poetika biskupa Antunovića nije skrivena u posvetama njegovih djela nego u pismima upućenim različitim naslovnicima. Stoga se u radu istražuje (ne)korespondentnost Antunovićevih teorijskih stavova i konkretnog romanesknog ostvarenja (Odmetnik). Nakon sažetog prikaza književnopovijesnih i književnoteroijskih čitanja Odmetnika istražuju se sekundarni žanrovi utkani u njegov romaneskni svijet. Naime, za roman se kaže da je hibridni književni žanr, sinteza raznolikih komponenata i govora, žanr koji je sposoban za različite formalne i sadržajne preobrazbe (K. Nemec, Povijest hrvatskog romana, 1995.). Stoga je u radu pozornost usmjerena na detektiranje kako nabožnih sekundarnih žanrova (katekizam, molitva, blagoslov) i njihove funkcionalne uklopljenosti u tekst tako i onih drugih nenabožnih (dnevnik). U zaključnom se dijelu govori i o tome koliko se Antunovićev roman Odmetnik uklapa u početke hrvatskog romana u 19. stoljeću.

Ivan Antunović; Odmetnik; Antunovićeva poetika; roman

nije evidentirano