hrvatski

Krizni menadžment

Knjiga sadrži sedam poglavlja napisanih na 457 stranica. U predgovoru navodi se praktični i znanstveni značaj proučavanja kriznog menadžmenta, te se poseban naglasak stavljaja na razvijenost kriznog menadžmenta u današnje vrijeme. Nadalje, u nastavku se daje poseban osvrt na regiju Zapadnog Balkana, gdje su i znanstvena i praktična razmatranja u okviru kriznog menadžmenta nedostatna. Knjiga započinje konceptualizacijom nekoliko pojmova koji opredjeljuju problem i predmet istraživanja: Pojam krize, Kriza i povezani koncepti, Izvori i porijeklo kriza, Tipologija kriza, Dinamika krize i Moderne krize. Značaj ovog dijela rukopisa ogleda se u tome da nestručni dio čitalaca dobije kvalitetan uvid i objašnjenje za ono što ih u nastavku očekuje. Cijelo poglavlje prožeto je grafičkim ilustracijama i primjerima kriznih situacija koje čitaocu približavaju stvarnu sliku krize i svih njenih sastavnih elemenata. Poglavlje pod nazivom Krizni menadžment donosi kratak osvrt na same modele, specifičnosti i pojam kriznog menadžmenta, kojeg je, kako se navodi u tekstu, prvi put upotrijebio J. F. Kenedi tijekom Kubanske krize 1962. godine. Upravo na tom primjeru autori su nastojali čitaocima približiti sam proces kojim se upravlja kriznim situacijama. U nastavku se poglavlje proširuje na definiranje faza i principa efikasnog kriznog menadžmenta. Posebna pažnja posvećena je alatima koji su iznimno važni pri reagiranju na krizne situacije. U dijelu knjige pod nazivom Krizno komuniciranje, ukazuje se na različite teorije, strategije i najčešće pogreške u kriznom komuniciranju, u nekoliko navrata podcrtava se činjenica iznimne važnosti kriznog komuniciranja u vrijeme kriznih uvjeta i situacije. Unutar ovog poglavlja posvećena je velika pažnja predstavljanju plana kriznog komuniciranja, koji može poslužiti kao polazna osnova za rad tijela koja su direktno zadužena za komuniciranje u kriznim uvjetima i situacijama. Ostala podpoglavlja obuhvaćaju objašnjavanje činitelja kriza na komunikacijskoj razini, kao što su: glasine, nepromišljene izjave, i senzacionalističko novinarstvo. Četvrto poglavlje donosi važne informacije o organizaciji kriznog menadžmenta na nadnacionalnoj razini. Prije svega dat je kratak osvrt na INSARAG – Sistem Ujedinjenih nacija za odgovor na katastrofe. Grafičke ilustracije koje donosi ovo poglavlje približavaju strukturu, način djelovanja i koordinacije. U nastavku ovog poglavlja prikazuje se krizni menadžment Europske unije (EU), Organizacija za europsku sigurnost i saradnju (OESS), i Organizacija sjevernoatlanskog saveza (NATO). Posebna pozornost posvećena je poglavljima pod nazivom Krizni menadžment u Bosni i Hercegovini i Uloga policije u kriznim situacijama. U Poglavlju V detaljno je iznesen pravni rakurs upravljanja u kriznim situacijama u Bosni i Hercegovini, te perspektive mogućeg razvoja kriznog menadžmenta u Bosni i Hercegovini. Dok se Poglavlje VI bavi ulogom policije u kriznim situacijama, kroz elaboriranje procesa planiranja djelovanja policije u kriznim situacijama.. Knjiga završava poglavljem Planiranje zaštite i spašavanja u kojem se obrađuje i pojašnjava sam pojam planiranja, područja i smjernice planiranja, te vrste i zadaće plana. Posebna pozornost u ovom poglavlju posvećena je, sastavnim elementima plana, predstavljajući ukupno jedanaest točaka koje bi trebalo da sadrži svaki plan zaštite i spašavanja. Nakon toga autori su dali cjeloviti osvrt na zakonitost planiranja, kao primjer i smjernice koje bi trebali koristiti osobe u čijoj je nadležnost izrada takvog plana.

krizni menadžment ; krize ; katastrofe ; krizno komuciranje ; planiranje CZ ; NATO ; EU ; OESS

drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje