hrvatski

Priprava kompozita polipirol/ugljikove nanocijevi i njegova primjena u superkondenzatorima

Superkondenzatori imaju veliku gustoću snage i dug životni vijek zbog čega zauzimaju značajno mjesto kao izvori energije. Međutim, količina energije koja se može uskladištiti u superkondenzatoru je manja u odnosu na količinu energije koja se može uskladištiti u galvanskom članku, te se velika pažnja posvećuje razvoju aktivnih materijala koji mogu povećati količinu uskladištene energije. Najčešće korišten materijal je aktivni ugljik, ali se mogu upotrijebiti i metalni oksidi te vodljivi polimeri. Mehanizam skladištenja naboja kod aktivnog ugljika se temelji na nabijanju/izbijanju elektrokemijskog dvosloja. Kod vodljivih polimera i metalnih oksida skladištenje naboja se temelji na reverzibilnim redoks reakcijama, a njihovo elektrokemijsko ponašanje je slično ponašanju sustava kod kojih dolazi do nabijanja/izbijanja dvosloja, stoga ovi materijali posjeduju pseudokapacitivna svojstva [1]. Polipirol je vodljivi polimer koji ima dobru električnu provodnost i dobra pseudokapacitivna svojstva, a njegova sinteza kemijskim i elektrokemijskim metodama je jednostavna i jeftina. Svojstva polipirola moguće je poboljšati formiranjem kompozita s metalnim oksidima ili materijalima na bazi ugljika [2, 3]. U ovom radu su elektrokemijskim putem priređeni slojevi polipirola i kompoziti polipirol/ugljikove nanocijevi koji su ispitani metodama cikličke voltametrije, elektrokemijske kvarc kristalne nanovage i elektrokemijske impedancijske spektroskopije. Kao osnovni elektrolit korištena je 0.5 mol dm-3 otopina natrijevog sulfata. Morfološke karakteristike uzoraka određene su korištenjem skenirajuće elektronske mikroskopije. Utvrđeno je da kompoziti polipirol/ugljikove nanocijevi pokazuju bolja pseudokapacitivna svojstva u odnosu na polipirol, te su stoga upotrebljeni u izradi asimetričnog superkondenzatora.

polipirol ; ugljikove nanocijevi ; superkondenzator

Glavni autor: Gabrijela Ljubek