hrvatski

"Milosrđe mi je milo, a ne žrtva" (Mt 9, 13)

Matej je jedini novozavjetni pisac koji donosi citat iz knjige proroka Hošee 6, 6. Odgovor na pitanje o njegovoj funkciji i značenju u Mt 9, 13 autorica pronalazi u egzegetsko-teološkoj analizi Mt 9, 9-13 u komunikacijskoj perspektivi. Budući je riječ, u odnosu na druge egzegetske metode, novijem i još uvijek nedovoljno poznatom pristupu, autorica u uvodu donosi kratki prikaz analize biblijskih tekstova u komunikacijskoj perspektivi s posebnim osvrtom na pragmatičku funkciju i snagu teksta. Nakon prvog dijela posvećena literarnom kontekstu Mt 8‒9 u kojemu Isus riječima i djelima objavljuje svoj mesijanski identitet i profil svoga mesijanskog poslanja te drugog dijela u kojemu pristupa detaljnijoj analizi narativnih i leksičkih elemenata Mt 9, 9-13 na temelju kojih strukturira tekst, u trećem dijelu autorica prelazi na semantičku analizu Matejeva poziva (9, 9) i rasprave o milosrđu (9, 10-13). Isusov poziv Mateja carinika te blagovanje s mnogim carinicima i grešnicima, u kojemu je objavio lice Boga milosrđa kojemu je ljubav milija od žrtava a poznavanje Boga draže od paljenica (usp. Hoš 6, 6), izazvalo je reakciju farizeja koji u Isusu ne prepoznaju Mesiju niti u njegovu djelovanju ispunjenje mesijanskih vremena. Mt 9, 9-13 odražava situaciju u kojoj se nalazila te nutarnji i izvanjski sukob koji je proživljavala Matejeva zajednica krajem prvog stoljeća (četvrti dio). Stoga Matej poziva farizeje a zajedno s njima i čitatelje svakoga vremena na promjenu pogleda te na ispravno shvaćanje i življenje Zakona koje se očituju u milosrđu, ljubavi i vjernosti kako u odnosu prema Bogu tako i prema ljudima. Autentičan Isusov učenik je onaj koji svoje djelovanje temelji na Isusovu ne zatvarajući se u obredni formalizam niti kruti moralizam koji isključuju i osuđuju, nego svjedočeći lice Boga ljubavi i milosrđa.

milosrđe; žrtva; zakon; pragmatička funkcija;

nije evidentirano