hrvatski

Barčev ilirski kanon

U središtu interesa je Barčeva prva od objavljene dvije, a zamišljenih pet knjiga povijesti hrvatske književnosti: Književnost ilirizma (1954.), posebno njezin drugi dio u kojemu autor predstavlja reprezentativne pisce ilirizma i njihova djela. Rad propituje njegov odnos prema dotadašnjoj povijesti književnosti i način oblikovanja Barčeva ilirskog kanona kao značajne etape u oblikovanju romantičarskog kanona hrvatske književnosti. Pomnim čitanjem nailazimo na dvije kategorije pisaca koje Barac navodi, a koje participiraju u oblikovanju njegova ilirskog kanona: pjesnici stvaraoci koji su svoje mjesto zaslužili trajnim estetskim vrijednostima književna stvaralaštva te pjesnici diletanti koji su svoje mjesto priskrbili vrijednim i predanim društveno-kulturnim radom. Iako ih razdvaja, u analizi estetskih vrijednosti pojedinih autora Barac koristi kulturnoknjiževne parametre pritom podržavajući specifičan estetski kriterij koji primjenjuje na književnost ilirizam, a koji uzima u obzir svu kompleksnost društveno-povijesnih okolnosti.

Antun Barac; povijest književnosti; književni kanon; ilirizam; kriteriji vrednovanja.

nije evidentirano